Svjedok Odbrane na suđenju za zločine počinjene kod Ugljevika izjavio je kako je optuženi Ratko Đurković “internacionalista i profesionalac” te častan i pošten oficir, a da se u vrijeme napada na Tursunovo Brdo nalazio na Majevici.
Svjedočeći putem videolinka iz Beograda, Slobodan Simić je izjavio kako je u julu 1993. godine bio zamjenik komandanta Prve majevičke brigade.
On je objasnio da su bila formirana tri bataljona, a sistem je bio iz Jugoslavenske narodne armije (JNA), dok je prioritet brigade bila opasnost iz pravca Teočaka koja je prijetila Ugljeviku.
Prema njegovim riječima, u periodu napada na Tursunovo Brdo, nalazio se u Beogradu, a vratio se 31. jula ili 1. augusta, kada je informisan o napadima.
“Informisan sam da su bila dešavanja, da se odvijao napad, da se zauzelo Tursunovo Brdo”, kazao je Simić.
Svjedok je objasnio da su, prema njegovim saznanjima, bila dva napada, od čega se prvi napad smatrao neuspješnim jer je jedan vod zakasnio i došlo je do pogibije jedne osobe, dok je drugi napad bio uspješan jer su angažovane dodatne snage.
U prvom napadu učestvovali su vodovi te civilna policija. Svjedok je objasnio kako niko iz brigade nije imao nadležnost da komanduje policijom.
Prema njegovim riječima, u drugom napadu su, između ostalog, učestvovali “Mandini lavovi” i “Profini”, te je svjedok objasnio kako su “Mandini lavovi” bili specijalna korpusna jedinica, koja u vrijeme napada nije bila u sastavu Prve majevičke brigade.
Dodao je da su ove dvije jedinice bile bratske, a da je njihov odnos s Prvim bataljonom bio “bezobrazan i drzak”, jer su “omalovažavali rad i angažman svih bataljona”.
Simić je rekao kako je cilj napada bio opravdan, jer je Tursunovo Brdo bilo dominantna kota na cijelom tom području.
On je kazao kako mu nije poznato da je bilo žrtava “s druge strane” tokom ovih napada, te da je za žrtve saznao kada je kontaktiran da svjedoči, a da nikada ranije nije bilo spomena na ovu temu.
“Ja sam čovjek koji bi prvi reagovao da sam imao bilo kakva saznanja”, rekao je svjedok.
Prema njegovim saznanjima, optuženi Ratko Đurković je u periodu napada bio na Majevici.
“Imao je, koliko znam, drugih zadataka”, kazao je svjedok.
Simić je rekao da Đurkovića poznaje od petog razreda osnovne škole jer mu je optuženi bio razredni starješina. Opisao ga je kao časnog i poštenog oficira.
“Imao je vrlo istančan i izgrađen stav o svojoj odgovornosti”, kazao je svjedok, dodavši kako je optuženi “internacionalista i profesionalac”.
On je svjedočio na suđenju Ratku Đurkoviću, koji je, u svojstvu komandanta Prvog bataljona Prve majevičke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), optužen za napad na selo Tursunovo Brdo u julu 1992. u kojem su ubijena četiri civila bošnjačke nacionalnosti, kao i dva zarobljena pripadnika Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).
Na upit tužioca Seida Marušića da li mu je poznato da su u drugom napadu na Tursunovo Brdo ubijena četiri civila, svjedok je rekao da nema tih saznanja.
Nastavak suđenja je zakazan za 12. april.
