Suđenje za ratne zločina na Tursunovo Brdu: Vidio mrtve saborce

Preporučujemo

Sabahudin Mehmedbegović je kazao da je dobio naredbu da ide kao ispomoć u selo Tursunovo Brdo, gdje je ujutro počeo napad usljed kojeg su se povukli.

“Kuće su gorjele. Primijetio sam da ide neko veliko zlo”, naveo je svjedok.

On je rekao da ga je pogodio geler i da je otišao da mu se ukaže pomoć, te da se vratio kod škole na kraju sela, gdje su bili njegovi saborci.

“Kaže mi brat kroz plač nema nam Enesa i Omera”, prisjetio se Mehmedbegović, dodajući da se nisu mogli vratiti zbog pucnjave.

On je ispričao da su poslije izveli kontranapad i da su u Tursunovom Brdu pronašli Enesa Salihbegovića i Omera Muhamedbegovića.

“Kod Enesa je na čelu bila rana od metka, sav krvav. Omer preklan i svezan”, prisjetio se svjedok.

On je kazao da su njihova tijela malo zagrnuli, misleći da će ih kasnije propisno sahraniti, ali da je kasnije uslijedio napad i da su srpske snage zauzele Tursunovo Brdo.

Mehmedbegović je rekao da je čuo da su ubijeni i Azem i Edhem. On je ispričao kako su, dok je trajala pucnjava, Azemu govorili da se povuče a kako ih on nije poslušao, govoreći “da je dobar sa Srbima”. Naknadno je čuo da su i neke žene ostale u selu i da su stradale.

Svjedok je rekao da su se povukli sa Tursunovog Brda, jer su shvatili da ne mogu da ga zadrže, te da je sutradan sa druge lokacije čuo pucnjavu i vidio da gore kuće u Tursunovom Brdu.

On je svjedočio na suđenju Ratku Đurkoviću, koji je optužen u svojstvu komandanta Prvog bataljona Prve majevičke brigade Vojske Republike Srpske (VRS) za napad na Tursunovo Brdo u julu 1992. u kojem su ubijena četiri civila bošnjačke nacionalnosti, kao i dva zarobljena pripadnika Armije BiH.

Svjedok Omer Đedović je kazao da je teško ranjen 2. jula 1992. u pokušaju deblokade Teočaka i da je prebačen u Tuzlu s drugim ranjenicima. On je izjavio da im je pred kraj jula u posjetu došao komandant Hajrudin Mešić, od kojeg su čuli za granatiranje Teočaka, te napad na Tursunovo Brdo, koji je bio 22. ili 23. jula.

Đedović je rekao da im je komandant pričao kako su pokušali da vrate Tursunovo Brdo, ali da su uprkos početnom uspjehu shvatili da ga ne mogu držati.

“Rekao je da je dio civila izašao s vojnicima, a da ih je nekoliko ostalo. Taj drugi dan, kad je bio kontranapad, našli su tijela naših vojnika Enesa i Omera”, kazao je svjedok.

On je naveo da je o ovim stvarima čuo i od boraca iz Tursunovog Brda kada se u junu 1993. vratio na ratište.

Na pitanja Odbrane, svjedok je potvrdio da je Enesu, Omeru i Azemu priznat status boraca u Armiji BiH, kao i svima koji su učestvovali u seoskim stražama.

Đedović se nije mogao sjetiti da je u ranijem iskazu naveo da su 19. jula na punktu u Presjenici ubijena dva srpska policajaca i da je moguće da je to bio razlog za napad na Tursunovo Brdo. On je na pitanja branioca Milenka Zelenovića rekao da ostaje kod ovih navoda.

Svjedok Nedžad Muhamedbegović je kazao da je živio u selu Srednja Trnova i da su morali pobjeći zbog napada. On je rekao da je njegov bratić Omer otišao noseći jednu stariju ženu kad je zapucalo. Svjedok je kazao da je on takođe pobjegao, ali da je s drugim mještanima završio u logoru “Batković” kod Bijeljine.

On je rekao da je nakon dva i po mjeseca razmijenjen i da su mu kada je došao u Teočak kazali da mu je poginuo bratić Omer Muhamedbegović, kao i Enes Salihović. Svjedok je dodao da je pozvan kada je dopremljeno tijelo bratića i da ga je prepoznao po jakni.

Suđenje se nastavlja 26. oktobra.

Najnovije