Na suđenju za zločine počinjene u zvorničkom selu Lokanj, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričao je kako je veća grupa civila uhvaćena, vezana žicom i maltretirana, te da su jednu grupu ubili, a druge odveli u zatočeništvo.
Zaštićeni svjedok pod pseudonimom S-4 je ispričao da je u ljeto 1992. preko šuma stigao do Teočaka, gdje mu je bila porodica. S organizovanom grupom se, kako je rekao, uputio u selo Goduša.
Na putu, kako je ispričao svjedok u Sudu Bosne i Hercegovine, iznad sela Lokanj, došlo je do pucnjave te su srpski vojnici zarobili kolonu od oko 80 muškaraca, u kojoj je bio i on, dok je 20 osoba uspjelo pobjeći.
“Tu su nam vezali ruke armiranom žicom i počeli nas tući”, kazao je svjedok navodeći kako jednu grupu ljudi koji su bili iz Teočaka prvo negdje odvode.
Svjedok je ispričao kako se sjeća jednog vojnika, koji nije imao jedno oko, a koji ih je, naoružan automatskom puškom, čuvao dok nije stiglo pojačanje.
“Nikoga ja nisam prepoznao, ali sam čuo da govore ‘Dragan, Kapetan Dragan, Crvene beretke’, svašta su govorili”, rekao je svjedok.
Potom su grupu muškaraca, njih između 20 i 30 koji nisu bili iz Teočaka, poveli prema selu Lokanj.
“Kada smo došli, ljudi koje su prije nas odveli bili su na livadi, klečali, ruke im vezane žicom i svi su glavu pogeli i gledali u zemlju”, kazao je svjedok i naveo kako su i njima naredili da urade isto.
“Mještani sela su vikali ‘koljite ih, ubijajte ih, smrde’”, prisjetio se svjedok riječi koje su im upućivali mještani.
Nakon toga su ga pozvali na ispitivanje u neki objekat od betonskih blokova, koji je, kako je opisao, ličio na ostavu. Kako je rekao, tu su bila trojica vojnika i jedna žena plave kose, svi u uniformama.
“Ta plavuša me je optuživala da sam obučavan da koljem Srbe, te mi je na kraju ugasila cigaretu na vratu”, kazao je svjedok i dodao kako su ga nakon 30 minuta vratili na livadu, gdje ga je prepoznao jedan od srpskih vojnika.
“Rekao mi je da će mi pomoći, ali da nam se svima crno piše”, ispričao je S-4.
Nakon toga, njih desetak su autobusom prevezeni u zgradu Opštine Zvornik, gdje je bio smješten Sud, a zatim, kako je posvjedočio, biva premješten u logor “Batković” u Bijeljini, gdje ostaje zatočen 50 dana.
Na pitanje tužiteljice Dike Omerović da li je ikada saznao šta je bilo sa ostalim muškarcima iz kolone, svjedok je odgovorio da su ostali u šumi te da nikada više nikoga od njih nije vidio.
“Čuo sam od rodbine da su razmjenjivani dijelovi tijela, sječeni motornom pilom, ali ja to nisam vidio”, objasnio je svjedok.
Dragan Gotovac, branilac optuženog Miroslava Markovića, upitao je svjedoka da li je iko od muškaraca iz kolone imao oružje, na što je svjedok kazao da su muškarci na čelu i kraju kolone bili naoružani.
“Sjećam se da je kolona naišla na nekog srpskog vojnika koji je pokušao pucati na kolonu, ali ga je neko sa čela kolone ubio”, rekao je svjedok.
Marković je optužen da je, kao pripadnik Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske, učestvovao u zatvaranju, zlostavljanju i ubistvima 67 bošnjačkih civila na području Lokanja u julu 1992. godine.
Nastavak suđenja zakazan je za 20. januar, kada se očekuje da Tužilaštvo BiH okonča izvođenje dokaza.