Prije 25 godina je umro Srđan Aleksić, heroj iz Trebinja, primjer ljudskosti i drugarstva. Srđan je 21. januara 1993. godine spasio prijatelja Alena Glavovića od pripadnika Vojske Republike Srpske.
Tom prilikom je teško povrijeđen, a preminuo je šest dana kasnije.
Kobnog dana pripadnici VRS-a su na pijaci u Trebinju legitimisali građane, a kada su ustanovili da je Alen Glavović Bošnjak, počeli su ga udarati. Glavovića je pod cijenu vlastitog života spasio Srđan kojeg su potom četiri vojnika brutalno pretukla.
“Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost”, napisao je njegov otac Rade u čitulji.
Uprkos tome što je Srđan i danas sinonim za ljudskost i hrabrost, njegov otac je mnogo puta istakao da je Srđo bio samo običan momak koji je u turobnom ratu odbranio čovjeka i zauvijek ostavio pečat u svom gradu, ali i cijeloj državi.
Srđanu Aleksiću posthumno je dodijeljena Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, ali i brojna druga priznanja, ne samo u BiH nego i u regionu. Također, njegovo ime nose ulice u brojnim gradovima, ali to nije ono najvažnije. Srđan nam je svojim herojstvom ostavio vječnu nadu u ljudskost bez koje život ne bi imao smisla.
Jedan od njegovih ubica poginuo je tokom rata, a ostali su osuđeni na 28 mjeseci zatvora.
Alen Glavović u kontaktu je sa Srđanovim ocem i prilikom svakog dolaska u BiH posjećuje Srđanov grob.