Pčelarska udruženja u BiH još jednom su ukazali na problem uginuća pčela zbog nekontrolisanog prskanja voća u cvatu voćnjaka u koje dolaze pčele.
“Apelujemo na voćare i ostale da ne prskaju voće u fazi cvjetanja, već da to čine u fazi kada se pojavljuju zameci plodova jer prskanje u cvatu pravi dvostruku štetu. Dokazano je da prskanje voća u cvatu ne samo da ne daje nikakve rezultate, već da se tako uništavaju pčele koje su glavni oprašivači voća”, navode pčelari.
Pčela i cvijet oduvijek imaju, i imat će neraskidivu vezu jer jedno bez drugog ne mogu opstati. Uzajamno pružajući pomoć jedno drugom osiguravaju i opstanak mnogih drugih vrsta u ekosistemu.
Narušen odnos
Za dobijeni nektar pčela se oduži tako što direktno utiče na oprašivanje cvijeta, a ova naizgled jednostavna i sasvim obična uzajamna interakcija je nešto od čega ovise druge biljne i životinjske vrste ali i ljudi. Stoga je potrebno ovaj sklad prirodnog zakona očuvati i ne narušavati ga.
Međutim očito da nekim poljoprivrednicima nije jasan ovaj sklad, te isti vrlo vjerovatno nesvjesno i narušavaju. Ono što su pčela i cvijet, pčelari na jednoj strani te ratari, voćari i stočari na drugoj sasvim sigurno nisu.
Konvencionalna poljoprivreda je dosegla nivo u kojem jedni proizvođači svojim radom bukvalno uništavaju druge poljoprivredne grane i proizvođače, i to vrlo vjerovatno nesvjesno. Stoga oni koji poznaju šta pčela znači cvijetu i obrnuto, znaju i šta znači odnos pčelarske proizvodnje sa drugim poljoprivrednim proizvodnjama koje su u vrlo bliskoj interakciji.
Gdje je nastao problem?
Poljoprivredna proizvodnja je postala izuzetno zahtjevna, i poljoprivrednici čine sve kako bi imali dobar i siguran urod što im svakako osigurava prihod. Gledajući sa etičke strane postavlja se pitanje ima li to opravdanje!?
Konkretno poboljšavajući svoju proizvodnju, štetno djeluju na neku drugu. I opet sve se vrti oko pčelara koji iz dana u dan imaju sve više problema da očuvaju svoje pčelinje zajednice a razlog je vrlo jednostavan, prskanje biljaka.
Mnoga udruženja pčelara širom BiH ukazuju na problem uginuća pčela zbog nekontrolisanog prskanja voća u cvatu voćnjaka u koje dolaze pčele. Nesavjesno korištenje sredstava za prskanje, prekoračenje dozvoljene količine jasno definisane na deklaraciji sredstva, korištenje nedozvoljenih sredstava ili prskanje po vjetru i podnevnom suncu je suštinski problem. Rezultat toga je sve manji broj pčelinjih zajednica, i veće nesuglasice pčelara i voćara.
Ko će oprašivati voće?
Nastavi li se trend povećanog ugibanja pčela iz zajednica koje su blizu zasada voća koje se prska ništa dobro neće donijeti ni pčelarima niti voćarima. Voćari ali i drugi poljoprivrednici moraju biti svjesni jedne činjenice, a to je da bez pčela nema ni voća.
Zašto onda samog sebe uništavati!? Bez pčela nema ni oprašivanja, a bez oprašivanja cvijetova ni plodova, tj. u konačnici ni zarade. Baš kao što uzajamno jedni drugim pomažu svojom interakcijom pčela i cvijet, istim modelom bi mogli surađivati i pčelari sa voćarima na obostrano zadovoljstvo.
Ono što je potrebno u budućnosti pored postojećih zakonskih propisa o pravilnom prskanju, to isto primjenjivati i u praksi. Za sada to malo teže ide, nesavjesno korištenje sredstava za prskanje voća nema regulisan monitoring i kontrolu na terenu u praksi. Za sada ostaje samo da će poljoprivrednici poslušati i držati se uputa, te mnogobrojnih apela o pravilnom prskanju voća.
Uobičajene preporuke
Svoje nezadovoljstvo pčelari ispoljavaju obračajući se nadležnim, stručnim službama ali i stalnim uobičajenim apelima sa preporukama o pravilnom prskanju.
– Tretiranje poljoprivrednih kultura treba vršiti u ranim jutarnjim satima ili u kasnim večernjim satima, kada su pčele u košnici (dva sata prije izlaska i dva sata poslije zalaska sunca).
– Zaštitna sredstva treba primjenjivati po mirnom vremenu (bez vjetra), tako da se korišteno sredstvo ne prenosi na susjednu parcelu na biljke koje su u fazi cvjetanja.
– Primjenjivati sredstva u propisanim dozama,
