Utakmicom između domaćina Rusije i Saudijske Arabije danas, 14. juna, na stadionu “Luzhniki“ u Moskvi počeće 21. izdanje Svjetskog prvenstva u fudbalu na kojem će naslov šampiona osvojen prije četiri godine u Brazilu braniti Njemačka.
Jedan od najvećih sportskih događaja u svijetu Rusiju je, prema podacima Vlade, koštao oko 11 milijardi dolara (oko 9,3 milijardi eura).
No, s obzirom da su ulaznice već gotovo rasprodate, da vlada veliki interes sponzora i svjetske javnosti, ulaganje u Mundijal zemlji domaćinu trebalo bi se isplatiti.
Region Zapadnog Balkana će na ovom Svjetskom prvenstvu predstavljati Hrvatska i Srbija, jedine reprezentacije koje su uspjele da se domognu završnog turnira. Pred obje selekcije je težak posao u grupnoj fazi, a ukoliko prođu dalje onda je sve moguće.
Hrvatska ima jednu od najboljih generacija u istoriji. Mnogi u “lijepoj našoj“ današnju generaciju porede sa onom iz 1998. godine, koja je osvojila treće mjesto na svijetu.
Stoga je jasno da hrvatska javnost od selektora Zlatka Dalića i njegovih izabranika očekuje velike stvari u Rusiji, ako ništa drugo onda prolazak grupe, što bi bio prvi put nakon spomenute 1998. godine. “Vatreni“ će igrati u grupi “D“ sa Argentinom, Nigerijom i rivalom iz kvalifikacija Islandom.
“Na Svjetskom prvenstvu su 32 najbolje reprezentacije planeta i nema lakog protivnika. Imamo tešku grupa i imat ćemo tri teške utakmice. No, ključ će biti prvi susret protiv Nigerije. Tu bismo trebali napraviti posao za dalje i lakše. Argentina je kandidat za prvaka svijeta. Momčad koja ima Messija može puno. Island je bio bolji od nas u kvalifikacijama. Međutim, možemo proći grupu”, rekao je Dalić u nedavnom razgovoru za Anadolu Agency (AA) i između ostalog dodao:
“Od prvenstva u Francuskoj nismo prošlo grupu, nismo napravili značajniji rezultat na svjetskim prvenstvima, a imali smo kvalitetu. Prvi cilj u Rusiji nam je proći grupu. To je neka naša orijentacija. Nakon toga sve će biti lakše. Očekujemo plasman u osminu finala. Onda? Sve je otvoreno. Dakle, hoćemo poslije 20 godina proći grupu za što imamo kvalitetu.”
Najveće hrvatske zvijezde su Luka Modrić (Real), Ivan Rakitić (Barcelona) i Mario Mandžukić (Juventus). No, tu su još i Ivan Perišić, Marcelo Brozović (oba Inter), Mateo Kovačić (Real), Dejan Lovren (Liverpool), Vedran Ćorluka (Lokomitiv Moskva)… U svakom slučaju sastav koji na prvi pogled Hrvatskoj garantuje prolaz grupne faze, ali u sportu je potrebno kvalitet dokazati na terenu.
Srbija stiže sa nešto manjim ambicijama, posebno jer se u Rusiji vraća na veliku svjetsku fudbalsku scenu, nakon što je propustila Mundijal u Brazilu. Nakon kvalifikacija u reprezentaciji Srbije bilo je dosta turbulencija. Selektor Slavoljub Muslin koji je “orlove“ odveo na SP je smijenjen, a umjesto njega imenovan njegov dotadašnji pomoćnik Mladen Krstajić. To što rođeni Zeničanin i nekadašnji sjajni defanzivac Werdera i Schalkea nema trenerskog iskustva u srbijanskoj javnosti smatraju kao najveći nedostatak uoči SP. No, nikada se ne zna. Srbija će igrati u grupi “E“ sa Brazilom, Švajcarskom i Kostarikom
“Naš cilj smo ostvarili plasmanom na Svjetsko prvenstvo, s obzirom da znamo da Srbija nije učestvovala na velikim takmičenjima u posljednje vrijeme i da smo u kvalifikacijama bili u grupi sa Irskom, Velsom i Austrijom, gdje nismo baš bili u prvom planu. Međutim, zasluženo smo završili prvi na tabeli i plasirali se u Rusiju. Najbitniji cilj je ostvaren. Treba se spremiti, napraviti dobru atmosferu u zemlji i sa pozitivnom energijom otići na Svjetsko prvenstvo, te prezentovati našu naciju na pravi način”, rekao je Krstajić krajem maja za Anadolu Agency (AA).
O tome što nema previše trenerskog iskustva Krstajić kaže da se time ne opterećuje, ali da je svjestan da ta uloga donosi veliki pritisak.
“Počastvovan sam što sam u ovoj situaciji sada. Mnogi kažu možda je rano došao za selektora ili nije još vrijeme bilo?! Ali, ne možemo da biramo vrijeme kada ćemo i šta uraditi. Jednostavno, trenerski posao je takav, danas ste ovdje, sutra ste na drugom mjestu. Postoje neke stvari sa kojima se prihvatite nositi i preuzeti odgovornost. Znači, ili jeste ili niste.”
Krstajić u sastavu ima nekoliko izuzetno iskusnih i prekaljenih fudbalera, koji su igrali ili još uvijek igraju za velike evropske klubove. Tu su Aleksandar Kolarov (Roma), Branislav Ivanović (Zenit), Nemanja Matić (Manchester United), Sergej Milinković-Savić (Lazio)…
U prvom redu favorita Svjetskog prvenstva u Rusiji su reprezentacije Brazila, Njemačke, Argentine, Španije, Francuske, Belgije i Portugala. Od Brazilaca se očekuje puno, ali će im dosta toga zavisiti od fizičkog stanja u kojem će biti najbolji igrač Neymar. Naime, brazilski napadač je krajem februara pretrpio nezgodnu povredu stopala zbog koje je morao biti operisan. No, u posljednje vrijeme iz brazilskog tabora stižu dobre vijesti, a i Neymar se nedavno u prijateljskoj utakmici sa Hrvatskom vratio na teren pogotkom. Selektor Tite je dobro složio ekipu, nakon neuvjerljivih igara pod vodstvom Dunge. Mnogi stručnjaci smatraju da su stub današnjeg Brazila ne napadači, nego defanzivci i defanzivni vezni igrači poput Miranda i Thiago Silva u zadnjoj liniji, te Casemira, Fernandinha i Paulinha na sredini terena. Ipak, Brazilce je uvijek krasio lepršav i tehnički sjajan fudbal, pa će vjerovatno dio toga prikazati i u Rusiji. Imaju dosta nezgodnu grupu, ali prvo mjesto ne bi trebalo doći u pitanje.
Aktuelni svjetski šampiona Nijemci stižu kao favoriti za odbranu naslova. U protekle četiri godine kod njih se nije puno toga promijenilo. Selektor Joachim Loew ne bježi od toga da konstantno daje šansu mladim naraštajima njemačkog fudbala. Ponovo je kroz “elf“ u tom periodu prošao veliki broj fudbalera, ali okosnica tima čini se da je ista kao na zadnjem Mundijalu, Tu su Manuel Neuer, koji istina zbog povrede nije branio devet mjeseci ali se uspio oporaviti za SP, u odbrani Mats Hummels i Jerome Boateng, u veznom redu Sami Khedira, Toni Kroos i Mesut Ozil, a u napadu Thomas Muller.
Naravno, u odnosu na tim od prije četiri godine nema tu sjajnih igrača kao što su Bastian Schweinsteiger, Miroslav Klose, Lucas Podoloski, Mario Goetze ili Per Mertesacker, ali se čini da je Loew bezbolno napravio djelimičnu smjenu generacija uvodeći u reprezentaciju nove nade Timu Wernera, Joshuu Kimmicha, Niklasa Sulea, Juliana Brandta, Leona Goretzku ili Antonia Rudigera. U svakom slučaju neće biti iznenađenje ako Nijemci ponovo odu do samog kraja.
Francuska ima “strašan“ sastav, ali mnogi smatraju i selektora koji ih ne može odvesti do velikog rezultata. No, Didier Deschamps se ne osvrće na takve kritike i nada se da “trikolori“ sa dosta podmlađenim timom mogu biti konkurentni u Rusiji. Podatak da je Paul Pogba sa 24 godine jedan od najiskusnijih, a da su jedini sa preko 30 godina Blaise Matuidi, Olivier Giroud i golmani Hugo Lloris i Steve Mandanda najbolje ilustruje koliko je Deschamps hrabar. Odrekao se Dmitrija Payeta, Adila Ramija, Kareema Benzeme odavno, ali i još nekih igrača za koje francuska javnost smatra da imaju mjesta u reprezentaciji. Francuska ima na prvi pogled laganu grupu što joj može pomoći u tempiranju forme za završnicu turnira.
Argentinu sa Lionelom Messijem željnim trofeja na najvećoj svjetskoj smotri fudbala, Španiju sa Andresom Iniestom, Davidom Silvom i Sergiom Ramosom, Belgiju sa velikim brojem zvijezda koje predvode Romelu Lukaku i Eden Hazard, te aktuelnog evropskog šampiona Portugal sa Cristianom Ronaldom nikada ne treba podcijeniti, jer sve su to reprezentacije koje se mogu popeti na vrh svijeta.
Teško je očekivati da neka od reprezentacija izvan užeg kruga favorita može napraviti čudo, ali iz drugog reda šansu vrebaju Urugvaj i Engleska.
Urugvaj je uvijek nezgodan i tradicionalno ima pobjednički mentalitet. Dva puta su Urugvajci osvajali Mundijal, pa ne bi bila “novo svjetsko čudo“ da to urade i treći put, jer Luis Suarez, Edison Cavani, Diego Godin su igrači koji znaju kako se osvajaju trofeji.
Engleska je fudbalska nacija tu nema dileme, ali najvrjedniji trofej u fudbalu čekaju od 1966. godine i Svjetskog prvenstva koje su igrali na domaćem terenu. Od tada njihovi nastupi na velikim takmičenjima uglavnom se završavaju tragično za engleske ljubitelje fudbala, ili ispadaju na penale u eliminacionoj fazi ili mimo svih očekivanja takmičenje završe još u grupi, kao što je bilo prije četiri godine u Brazilu.
Velika očekivanja javnosti su vjerovatno najveći neprijatelj “Gordog Albiona“, a ovaj put će da pokušaju savladati pod vodstvom Garetha Southgatea, koji dobro zna šta znači biti tragičar engleskog fudbala. Naime, Southgate je 1996. godine na Evropskom prvenstvu koje se igralo u Engleskoj u polufinalu protiv Njemačke promašio penal u šestoj seriji što je značilo da će njegova zemlja još jednom ostati bez velikog finala. No, sada ima drugu ulogu i za sada je pokazao da ima i “petlju“ da ne sluša javnost, nego sebe i u reprezentaciju poziva mlade igrače. Tako je uradio i kada je riječ o spisku za Rusiju na kojem su se našlo nekoliko velikih iznenađenja. Hoće li mu se to i isplatiti znaće se nakon Svjetskog prvenstva, ali da Englezi imaju potencijal to je sigurno.
(RTV Glas Drine/AA)
