Mišja groznica ili hemoragijska groznica je bolest koja se povezuje s bubrežnim sindromom, a koju prenose glodavci. Radi se virusnoj zoonozi, bolesti šumskih mišolikih glodavaca te se pojavljuje u određenim geografskim područjima na kojima se uzročnik može trajno održavati.
Uzrok mišje groznice su Hantavirusi koji su najviše rasprostranjeni u Aziji i Europi.
Kako se prenosi mišja groznica?
Hantavirusi se rasprostranjuju na mišolikim glodavcima, a kod nas su to riđa voluharica, žutogrli miš, šumski miš, poljski miš i livadna voluharica. Ovi glodavci samo su prenosioci virusa, no infekcija za njih nije opasna, doduše, za ljude je.
Prenošenje mišje groznice na ljude moguće je na nekoliko načina:
- izravnim kontaktom s izlučevinama glodavaca koje su zaražene
- udisanjem zraka ili prašine koji sadrži uzročnike bolesti
- unosom uzročnika kroz sluznicu ili oštećenu kožu
- unošenje uzročnika u usta rukama na kojima se nalazi
- kontaminiranom vodom ili hranom
- neposrednim kontaktom
Iako je prijenos mišje groznice s čovjeka na čovjeka moguć, najčešće se tako ne prenosi. U određenim godinama dolazi do veće brojnosti glodavaca koji mogu prenositi ove bolesti, a tada je i pojavnost mišje groznice češća.
Do veće brojnosti dolazi zbog različitih ekoloških čimbenika te se takve sezone ne mogu prognozirati kao niti češća pojavnost mišje groznice. Obilje hrane pomaže većem broju glodavaca, a duge zime tu brojnost smanjuju.
Simptomi mišje groznice
Nakon zaraze mišjom groznicom, bolest se počinje manifestirati oko tjedan do dva nakon izlaganja uzročniku. U rijetkim slučajevima je moguće da se simptomi počnu pojavljivati i nakon četiri do osam tjedana.
Simptomi mišje groznice se počinju prikazivati naglom pojavom visoke tjelesne temperature, zimice i jake glavobolje. Nakon tih simptoma se pojavljuju jaki bolovi u trbuhu i leđima, a osim toga su ovo još neki mogući simptomi mišje groznice:
- mučnina
- povraćanje
- zamućeni vid
- crvenilo lice
- konjunktivitis
- osip
- smanjena količina izlučivanja urina
- zatajenje bubrega
- pad tlaka
- krvarenje i stanje šoka
Prevencija i zaštita od mišje groznice
S obzirom na to da je zaraza mišjom groznicom moguća putem glodavaca u određenim kontinentalnim područjima gdje oni obitavaju, postoje i mjere prevencije. Osobe koje provode mnogo vremena u prirodi zbog posla ili hobija u posebnoj su opasnosti od zaraze te bi se pri svakom boravku u prirodi trebalo brinuti o prevenciji i zaštiti.
Prva preventivna mjera je održavanje higijene tijela, ruku i kože preko kojih može doći do zaraze. Osim toga, održavanje higijene se odnosi i na održavanje boca, hrane i pribora čistim kada se boravi u prirodi. Također bi bilo dobro ne ostavljati osobne stvari na tlu. Najbolji način za to je čuvanje hrane i pribora od glodavaca na način da te stvari ne stavljate na tlo.
Preporučuje se i ne piti vodu iz prirodnih izvora poput potoka ili rijeka jer tu istu vodu koriste i glodavci koji mogu prenositi mišju groznicu. Osim konzumiranja te vode preporučuje se i ne kupanje u istoj kao niti ležanje na tlu. Ukoliko se jedu plodovi iz prirode treba ih oprati čistom vodom te sve što se koristi bi trebalo biti dezinficirano.
Prevencija zaista može pomoći u zaštiti od mišje groznice koja može izazvati neugodne i teške simptome te bi ona trebala biti prvi korak i u fokusu prije svakog boravka u prirodi.
(RTV GD/N1)