O neprijateljskoj ofanzivi kodnog naziva „Trokut“ u narodu poznatoj kao „Bitka za Bilaliće“ već je ranije pisano.
Pred nama je vrijeme kada sa ponosom trebamo govoriti o tim teškim danima i podijeliti sjećanja o jednoj od najsvjetlijih pobjeda boraca Teočanske brigade,marta mjeseca 1993.godine, kada se branio i odbranio Teočak i naša domovina.
Piše: Omer Đedović
Usudim se potvrditi da je OVA BITKA, nakon pet iscrpljujućih dana borbe, bila veličanstvena pobjeda teočanskih branilaca, jer je vojničkim riječnikom kazano slomljen plan, moral, nada i duh neprijatelja, koji je po svaku cijenu želio osvojiti Teočak: tenkovima, artiljerijom, helikopterima, avionima, otrovima, ljudstvom, propagandom, psihološkim ratom…..
Bilo je to vrijeme „PAKLA“ kada je agresor prvi i jedini put uspio probiti liniju odbrane slobodne teočanske teritorije u Bilalićima, ali su borci Brigade uz pomoć drugih jedinica iz sastava 2.Korpusa Armije BiH, 26. marta 1993. krenuli u kontranapad, te neprijatelju zadali težak „smrtni udarac“, „od koga se nisu oporavili do kraja rata“.
Pandemija koronavirusa je globalna zdravstvena kriza koja je obilježila prošlu, ovu i vjerovatno nekoliko narednih godina.
Iz tih razloga i ove godine će izostati potpuno organizovano obilježavanje 28.godišnjice od herojske i istorijske pobjede naroda Teočaka i boraca 255.Sbbr „HM“, nad daleko moćnijom vojnom silom agresora iz sastava IBK i DK VRS.
Suprostavljajući se prekrajanju historijskih činjenica o časnoj borbi Armije BiH i izjednačavanjem žrtve i agresora, pisanjem ovakvih tekstova, kroz dijeljenje sjećanja i ranijih objava želim da pisanom riječju podsjetim čitaoce na vrijeme kada se branio i odbranio Teočak i Bilalići.
Tog 20. marta 1993. Istočno-bosanski korpus VRS pokreće snažan artiljerijsko-motorizovan-pješadijski napad na Teočak.Neprijatelj ostvaruje početni uspjeh i 21. 03. 1993. godine ovladava dijelom sela Bilalići, dok je daljne napredovanje zaustavljeno. Kasniji događaji će pokazati da ulazak u Bilaliće nije bila SREĆA I USPJEH za neprijatelja, već GUBITAK, KATASTROFA i VOJNIČKI PORAZ U SVAKOM SMISLU.
Napad neprijatelja je u večernjim satima zaustavljen. Naše snage vrše odsutnu odbranu i vode žestoke borbe sa položaja u mezarju Bilalići, na raskrsnici puteva za Uzanoviće i gotovo rovovsku borbu oko objekta Prisoje. Nekoliko kuća u Bilalićima biva zapaljeno.
Liniju odbrane u mezarju Bilalići formiraju iskusne starješine i borci Brigade:komandant „Babak“, komandanti „Mumbaša“i Velija ,Zeko Imširović, Mirsad Redžić „Šiptar“,Adil Omerović „Dajdža“ iz Goduša, Muhamed Ćamo Avdičević, Atlaga Đedović, Ibrica, Hajro „Mozak“, Nadil, Sabir Bešić, Nedžad Softić, Enver „Trpko“, Ekrem iz Vitinice, Senad „Karamba“, Bakir Mešić, kurir „Gega“, borci Izviđačko-diverzantske čete, borci Trećeg i Prvog bataljona Brigade…..
Lijevo, oko raskrsnice puteva za Uzanoviće žestoke borbe sa neprijateljem vode: Mensur Hodžić „Čvarak“ , Eso Ibrahimović i grupa dobrovoljaca iz sastava Brigade….
Gore oko Prisoja borbe „prsa u prsa“ sa neprijateljem vode: Načelnik štaba Brigade Fahrudin Faha Avdičević, artiljerac sa puškom u ruci Vahidin Aljić, Hariz „Boško“, borci iz jedinice „Džamijski golubovi“ i brojni drugi borci iz sastava Brigade.
Tokom sutrašnjeg dana (23.3.1993.) počinje do tada nikad žešće granatiranje svih naseljenih mjesta u Teočaku. Selektivnom vatrom, neprijatelj gađa putne komunikacije, kuće, ratnu bolnicu, naselja, ubija civilno stanovništvo…Granate su sipale sa svih strana a posebno razorno i ubitačno dejstvo neprijatelj je ispoljio upotrebom baterija haubica iz Labucke i Crvenog brda.
Usudim se kazati „da je ovo bio nejteži dio ratne hronologije u četverogodišnjem ratu u Teočaku, koji postaje grotlo užasa, stradanja, patnji, neizvjesnosti…“
Dolaskom novih i svježih snaga, u večernjim satima 23.3.1993. iz sastava 2. K Armije BiH- posada topa T-12 i „“Crvenih strijela“, zaustavljeno je dalje napredovanje oklopno mehanizovanih jedinica u unutrašnjost Bilalića. Dolazi do stabilizacije i pregrupisavanja naših snaga u širem rejonu Trećeg i Četvrtog bataljona Brigade.
Na sporednom pravcu napada u Kovačevićima, 23. marta, Edin Klej Haračić uništava pet neprijateljskih tenkova kojom prilikom dolazi do stabilizacije fronta u zoni sapanjske Brigade. Istog dana „Crvenom strijelom“ uništava još jedan tenk na našem ratištu.
Do 26.3.1993. linije odbrane ostale su nepromijenjene a neprijatelj svoje dejstvo i dalje ispoljava stalnim, sistematskim granatiranjem civilnih objekata, putne infrastrukture….
U ovih pet dana AGRESIJE na linije odbrane Brigade i naseljena mjesta Teočaka palo je više od 10 000 granata raznog tipa i kalibra. Ovo su podaci koji su evidentirani u operativnim dnevnicima bataljona i Brigade.
Uporedo sa ovom operacijom u Bilalićima, neprijateljske snage vrše sporadične napade na linije odbrane na Obršinama i Kovačevićima. Pravci napada i djelovanja neprijatelja su pokazivali da se radi o dobro planiranoj, smišljenoj i ciljanoj operaciji VRS na slobodnu teočansku i dio sapanjske teritorije. Spajanjem ovih pravaca napada na karti došlo se do zaključka da se radi o jednom zamišljenom trokutu, zbog čega je ova ofanziva u naređenjima i odlukama VRS planirana pod kodnim nazivom „TROKUT“.
Dana 25.3.1993. godine komandant Brigade odlučuje da 26.3.1993. godine uz podršku pridodate jedinice “Živiničkih Osa” izvrši napad na privremeno zaposjednute objekte Kamenjak, Muslibunar i Veliki Greben. Napravljen je i plan akcije.
Odluka komandanta Brigade je bila da napad izvrši sa tri pravca:
• Prvi pravac napada bio je Bilalići – Kućine – Kemina kuća – V. Greben;
• Drugi pravac napada bio je Bilalići – Kamenjak – Kemina kuća;
• Treći pravac napada bio je napad iz dubine neprijatelja (ubacivanje jedne grupe pravcem Bešići – Luke, prostor između Velikog i Malog Grebena – Prosjeka).
U ranim jutarnjim satima počeo je napad naših snaga iz pomenuta tri pravca. Vremenski uslovi (magla i duboki snijeg- „Božiji dar“) pružali su našim snagama idealne uslove za prikriven i nesmetan prilaz privremeno zauzetim objektima, tako da je neprijatelj bio iznenađen, zbunjen i zatečen. Grupa sastavljena od iskusnih boraca, pojačana sa jednim vodom iz sastava “Živiničkih Osa”, pod vodstvom Nadila i Sabira uspješno je izvršila obuhvatno dejstvo, došla neprijatelju sa leđa i sa strane, čemu se neprijatelj najmanje nadao. U bliskoj i kratkoj borbi neprijatelju su naneseni ogromni gubici u živoj sili i MTS-u: jedan kamion uništen, tenk oštećen, dva kamiona zarobljena, jedno terensko vozilo zarobljeno, zaplijenjena veća količina naoružanja i municije. Prva i druga grupa uspješno su izvršile postavljen zadatak. Vrlo brzo zaposjednut je objekat Kamenjak, da bi se nakon toga izvršilo spajanje ove dvije udarne grupe. Izvršeno je opkoljavanje Kemine kuće i tom prilikom likvidiran je veći broj neprijateljskih vojnika.
Treba napomenuti da je na svim pravcima napada glavnu i odlučujuću ulogu u vraćanju privremeno zaposjednutih linija odbrane imala Izviđačko-diverzantska četa Brigade.
U efikasnoj izvedenoj akciji naših snaga neprijatelj je pretrpio ogromne gubitke u živoj sili („poginulo 68 agresorskih vojnika“) i MTS-u. Izvučeno je 27 tijela ubijenih neprijateljskih vojnika kao i veće količine naoružanja i municije. Tijela neprijateljskih vojnika su kasnije razmijenjena za tijela naših sugrađana koji su na zvjerski i svirep način pobijeni u Lokanju.
Na veliku žalost, tog 26.marta pogidoše neustrašivi borci: Bešić Senad, Bešić Šukrija,Čirak Sadik i jedan borac iz Živiničkih Osa.
Ponovo je uspostavljena linija odbrane pravcem Prisoje- Kamenjak – Veliki Greben, čime je i definitivno slomljena neprijateljska ofanziva «TROKUT».
Naše snage su pretrpjele određene gubitke. Za vrijeme trajanja neprijateljske ofanzive, u periodu od 20.3. do 26.3.1993. godine poginuli su:
1. Avdić (Muhamed) Mehmed, poginuo 22.3.1993. godine u
Lazama,
2. Bešić (Avdija) Ibrahim, poginuo 20.3.1993. godine u Lukama,
3. Bešić (Fetah) Senad, poginuo 26.3.1993. godine na Prosjeki,
4. Bešić (Husejn) Enver, poginuo 23.3.1993. godine na Velikom
Grebenu,
5. Bešić (Numan) Džemal, poginuo 20.3.1993. godine na Velikom
Grebenu,
6.Bešić (Sabrija) Šukrija, poginuo 26.3.1993. na Prosjeki
7. Bilalić (Halid) Almir iz Zvornika, poginuo 21.3.1993. godine na
Velikom Grebenu,
8. Bilalić( Behrija) Redžo, poginuo 23.3.1993. godine u Bešićima,
9. Čavalić (Džafo) Bahrudin, poginuo 21.3.1993. godine u Bilalićima,
10. Čavalić (Ohran) Amir, poginuo 23.3.1993. godine na Velikom
Grebenu,
11.Čeliković (Nuraga)Nedim, poginuo 22.3.1993. na Nikolićima-Obršine
12. Čirak (Avdo) Sadik iz Zvornika, poginuo 26.3.1993. godine na Prosjeki,
13.Halilović (Bahrija) Meho, poginuo 23.3.1993. u Lazama
14. Hodžić (Selim) Salih, poginuo 23.3.1993. godine u Bilalićima,
15. Hrustanović (Ibrahim) Ago, poginuo 21.3.1993. godine na Velikom Grebenu,
16. Kurtić (Avdo) Asim, poginuo 21.3.1993. godine na Velikom
Grebenu,
17. Kurtić (Mustafa) Safet, poginuo 24.3.1993. godine u Bilalićima,
18. Memišević (Redžo) Ševal iz Bijeljine, poginuo 22.3.1993. godine
u Bilalićima,
19. Mujčinović (Salkan) Ismet, poginuo 22.3.1993. godine u Starom
Teočaku,
20. Nuhanović (Meho) Muhamed, poginuo 21.3.1993. godine na
Prosjeki,
21. Omerović (Izet) Ibrahim, poginuo 21.3.1993. godine na Velikom
Grebenu,
22. Šabanovski (Kadrija) Nevzet, poginuo 23.3.1993. godine u
Centru,
23. Vehapi (Ćazim) Džemajlija iz Zvornika, poginuo 23.3.1993.
godine na Prisoju.
Na destine boraca je teže i lakše ranjeno. Od silnog granatiranja gine i civilno stanovništvo.
Za odbranu Bilalića i Teočaka, za samo pet dana, živote dade 23 bosanska sina. Može li danas neko i zamisliti sebe da sam sa puškom M48 i 10-tak metaka dočeka neprijateljske tenkove na dvadesetak metara. To se ni u filmovima nemože vidjeti.
Ali naš brat, rahmetli Nuhanović Muhamed je to uradio i herojski poginuo na Prosjeci. Kako tužno. Srce čovjeku da pukne od žalosti.
Bilo je to jedno vrijeme – VRIJEME HEROJA. Vrijeme velikih i veličanstvenih vojničkih pobjeda boraca teočanske Brigade. Vrijeme kada se branio i odbranio Teočak.
Ovaj put, SLOBODA je plaćena visokom cijenom- krvlju boraca 255.Sbbr“HM“ i naroda koji je u tom vremenu bio nastanjen u Teočaku.
Neka im je lahka zemlja bosanska! El-Fatiha!
Ovo treba čuvati od zaborava, prenositi na mlađe naraštaje, pamtiti i nikad ne zaboraviti!
