Prvog aprila 1992. godine počeo je krvavi pir ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana u Bijeljini. Naime, tog dana, Arkanove horde su došle iz susjedne Srbije i potpomognuti domaćim rodoljubima su u prva četiri dana tog aprila ubile više od 150 bošnjačkih civila, među kojima je bio veliki broj žena i djece.
Fotografija na kojoj Arkanovac šutira tijelo mrtve žene na čuvenoj fotografiji Rona Haviva, napravljenoj početkom aprila 1992. godine u Bijeljini obišla je cijeli svijet i svjedoči i onome kroz šta su Bijeljinci prošli tih dana, ali i do kraja rata.
Ova i druge Havivove fotografije zauvijek su zabilježile istinu o zločinu nad civilima Bijeljine, koju ni 25 godina kasnije mnogi ne prihvataju. Bošnjaci Bijeljine sjećaju se zločina u kojem je za četiri dana stradalo najmanje stotinu civila. Za taj zločin nikada niko nije odgovarao.
O zločinima u Bijeljini razgovarali smo sa novinarom i publicistom Jusufom Trbićem, koji je odveden 2. aprila 1992. u zgradu Kriznog štaba, gdje je pretučen skoro do smrti. Mučiteljima ga je doveo vojvoda Mirko Blagojević, a oslobodio ga je Željko Ražnatović Arkan, s namjerom da egzekuciju čuvenog novinara ostavi za kasnije. Trbić je vidio leševe civila i pretučene ljude, koji se i danas vode kao nestali ili su kasnije pronađeni mrtvi. Uspio ja da preživi zahvaljujući ljudskosti Đorđa Krstića i kasnije je pobjegao iz rodnog grada. Nakon rata se vratio, napisao i objavio više knjiga o zločinima u Bijeljini.
