Svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine je na suđenju za zločine na području Zvornika ispričao da je iz Malešića nosio pismo koje mu je predao optuženi Pero Radić.
Muriz Hasanović je kazao da mu je početkom maja 1992. na kućna vrata u Jusićima došao optuženi Vlado Ristanović s još jednim vojnikom, i rekao njemu, njegovom daidži Fikretu Mustafiću i rođaku Rami da pođu s njima, a potom ih odveo u salu za igranke u Malešiću.
“Tu je bio Pero Radić i još neki čovjek kojeg je Pero predstavio kao ‘kapetana iz Niša'“, naveo je svjedok, te dodao da je Radić napisao pismo i rekao mu da ga odnesu u selo Zaseok jer su tu zarobljena dva srpska vojnika, pa da se dogovori razmjena.
“Pero nam je rekao: ‘Nemojte da se ne vratite, znate šta ste ostavili u Jusićima’, ali ne znam šta je time mislio“, prisjetio se svjedok Radićevih riječi tokom susreta.
Prema njegovim riječima, otišli su autom do mjesta Šetići, zatim pješke sa bijelim zastavama u Zaseok, gdje su sačekali komandira i uručili mu pismo, a potom uzeli njegov odgovor i vratili se u Malešić.
“Pismo smo predali Peri i otišli u Jusiće“, rekao je.
Nakon deset dana, prema sjećanju svjedoka, u selo je došla vojska i tražila da se okupe mještani na autobuskoj stanici u Jusićima, kako bi pregovarali o predaji oružja.
“Pero je bio glavni u Malešiću. Neki su predali lovačko oružje i nekoliko pištolja, a onda su nas zatvorili u dvije kuće“, rekao je svjedok, dodajući da su tu prenoćili, a ujutro su ih ponovo postrojili i tražili oružje.
“Moj daidža je lično Peri u ruke predao pištolj za koji je imao dozvolu“, naveo je.
Svjedok je kazao da je 27. maja vidio tenkove u Androvićima i krenuo je obavijestiti brata, kada je i počelo granatiranje, pa je s Hazimom Mustafićem pobjegao u šumu Kalemi.
Iz šume su, kako kaže, čuli vrisku i ciku u selu, a kada su se poslije spustili, u selu nije bilo nikoga, ali su vidjeli tijela Lutve Smajlovića i njegova tri sina.
Istu noć, prema kazivanju svjedoka, on se s još nekoliko komšija uputio preko šuma ka Sapni, a nakon 15 dana je saznao da mu je porodica u školi u Kalesiji, te je otišao kod njih.
Izjavio je da su mu majka i supruga rekle da je Vlado Ristanović došao na vrata podruma gdje su se skrivali, nakon čega su ih odveli u školu u Malešić, a potom razdvojili muškarce od žena i djece.
“Muškarci su ostali pred školom. Pero bi trebao znati gdje su ih odveli i ubili“, rekao je svjedok.
Posmrtne ostatke oca i braće našao je 1999. godine u masovnoj grobnici “Ramin grob”.
Radićeva Odbrana je predočila izjavu iz istrage u kojoj nije spomenuo da je Radić pisao pismo.
“On nas je dočekao i pisao je pismo“, rekao je svjedok, kao i da je tokom predaje oružja Radić bio tu i obratio se Jusićanima.
Ristanovićev branilac Miloš Perić pitao je svjedoka zašto u izjavi tokom istrage nije spomenuo Vladu kada je govorio o odvođenju žena i djece iz Jusića, a Hasanović je odgovorio da ne zna zašto to nije uradio, ali zna da je optuženi bio tu i to su pričale majka i supruga.
Radić i Ristanović optuženi su sa Božom Vidovićem, Petkom Tomićem i Brankom Studenom za ubistva najmanje 48 osoba i progon stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz Jusića u maju 1992. godine.
Suđenje se nastavlja 14. novembra.
(RTV GD/Detektor)
