Kupus je doista “pametna glava“. Niskokalorično, a superhranjivo povrće jedinstven je spoj vitamina A, B, C, E i K, minerala (mangana, selena, kalcija, kalija, magnezija), omega-3 masnih kiselina i ljekovitih sumpornih tvari (najpoznatiji je sulforafan) koje štite od raka.
Kupus je prava blagodat za imunitet i probavu, a prozvan je i antistresnim povrćem.
Već hiljadama godina je poznata ljekovitost kupusa, kako onog svježeg tako i ukiseljenog koji je u našim krajevima tradicionalna domaća delicija u hladnim danima. Odlično prija sa žgancima, kobasicama, grahom; neizostavan je u pripremi sarme.
Rasol od kiselog kupusa preporučuje se kao pročišćujuća kura za organizam te kao prirodno sredstvo za ublažavanje mamurluka.
Kupus se tradicionalno kiseli u drvenim posudama (danas se često koriste i plastične inačice) tako da se odaberu zdrave i lijepe glavice kupusa, pa se naribaju i posole prema načelu – red kupusa, red soli. Između ribanog kupusa mogu se staviti i cijele glavice kupusa za sarmu (pripremaju se tako da im se oštrim nožem izvadi središnji tvrdi dio, a otvor se napuni solju).
Na vrh ribanoga kupusa obično se stavlja krpa ili gaza, a potom kamen ili neki drugi teški predmet kako bi se iz kupusa istisnuo sok. Tako se potiče prirodan proces vrenja (fermentacije) mliječne kiseline, a ključnu ulogu u tome imaju takozvane dobre bakterije – probiotici.
Kada počne puštati sok, u kiseli kupus mogu se za poseban okus dodati jabuke, dinje, borovica, papar…
Metla za želudac i crijeva
- Kiseli kupus izvrstan je izvor vitamina C i K, kalija i kalcija. Mnogo prije nego što su naučnici otkrili vitamin C, moreplovci su sa sobom nosili bačve kiseloga kupusa kako bi spriječili skorbut.
- Kiseli kupus prozvan je metlom za želudac i crijeva, a ujedno jača živce i potiče stvaranje krvnih stanica. Bakterije mliječne kiseline iz kiselog kupusa održavaju crijevnu floru zdravom, a time i cjelokupan tjelesni imunitet.
Da bi se očuvale hranjive tvari i probiotici, te radi lakše probavljivosti, preporučuje se jesti kiseli kupus sirov, bez kuhanja. Ako ga dodajete u neko jelo (npr. varivo od graha), učinite to tek na kraju kuhanja.