RTV Glas Drine

Prije 28 godina u Zaklopači su ubijeni gotovo svi stanovnici

NA

Bosnian Forensic experts Murat Hurtic,left,and Vedo Tuco,right, inspect body remains on mass-grave site in the village of Zaklopaca near Eastern-Bosnian town of Vlasenica, 50 kms north of Sarajevo, Bosnia, on Wednesday, May 12, 2004. Mass grave in Zaklopaca has been discovered by Bosnian Commission for Missing Persons and is considered to be secondary mass-grave containing bodies of 72 persons that were executed on 16 May 1992. Among 72 bodies, it is suspected that there are 16 children, age 3-16 and 10 women. Most of the remains are believed to be those of Muslims from Zaklopaca killed in May 1992 at the beginning of the war. The site is a so-called secondary grave, where bodies initially buried elsewhere were dumped.

Danas se navršava 28 godina od zločina koji je zadesio mještane Zaklopače. U selu je ubijeno 59 bošnjačkih civila, od kojih je 12 djece.

Rijetki su stanovnici Zaklopače koji su preživjeli 16. maj 1992. U krvavom pohodu na Zaklopaču prekinuto je i 12 djetinjstava. Ubijena djeca su: Admir (Fadil) Hodžić (7), Naida (Fadil) Hodžić (4), Admira (Rifet) Hodžić (8), Anesa (Ramiz) Hodžić (8), Asim (Ramiz) Hodžić (6), Mersudin (Huso) Hodžić (15), Sadmir (Behadil) Hodžić (11), Sedin (Behadil) Hodžić (16), Salih (Hasan) Hodžić (9), Edin (Osman) Salihović (13), Edina (Osman) Salihović (9), Nedžad (Salko) Salihović (13).

Na Sudu BiH u toku je proces po optužnici potvrđenoj 1. novembra 2016. protiv: Radomira Pantića, rođenog 6. januara 1964. godine u Vlasenici, Branka Jolovića, rođenog 4. septembra 1957. godine u Milićima, Milomira Miloševića, rođenog 22. jula 1961. godine u Vlasenici, Nenada Vukotića, rođenog 2. maja 1960. godine u Milićima, Nikole Lošića zvanog Niđo, rođenog 28. januara 1965. godine u Milićima. 

Adel Šabanović, bio je drugi razred osnovne škole kada su srpske paravojne formacije upale u selo Zaklopače i počele proganjati, zarobljavati i ubijati Bošnjake.

“Bio je to lijep dan iza Ikindije namaza. Došli su od kuće Alije Hamidovića do kuce Mustafe i Fatime Berbic koje su na pragu ubili. Tada su ubijeni Anes i Anesa, kćerka i sin Ramiza Hodžića sa majkom Enisom u zagrljaju. Bolno je ovo sjećanje, suze iz kamena bi potekle, a kamo li insan da zaplače”, priča Adel dok se prisjeća tog dana.

Istakao je kako je dugo vremena tražena grobnica ubijenih u Zaklopači, ali da je nisu mogli pronaći jer su kosti raznošene i premještani ostaci.

“Upali su zamaskirani, sa maskama da se ne mogu prepoznati. Prije nego je započela pucnjava, selom je prošao Milenko Đurić zvani Gorčin koji nam je rekao da se ne bojimo, da nismo ni krivi ni dužni. Nana i ja smo se sklonili u jednu štalu, dok se nije čuo zadnji pucanj, odnosno tu smo ostali do mraka”, kaže Šabanović.

Nakon toga su se, sa ono malo ljudi što je ostalo, kako je ističe, u toku noći zaputili u Krivače gdje su bili tri dana, nakon čega su se vratili u Zaklopače, gdje su se nastavili kriti, te su po noći sijali, a nakon toga i kupili plodove.

“I danas mi je teško tamo otići. Agonija nije stala, niti borba”, rekao nam je.

Ističe da mu najteže pada kada zvaničnici iz RS negiraju žrtve i relativiziraju ih. 

„Ja nikada ne osuđujem kolekitvno narod, ja osuđujem zločince“, kaže Šabanović.

Exit mobile version