Građani Tuzle, koji jedva spajaju kraj s krajem, uz sve muke plaćaju i najskuplji javni prevoz u državi.Potvrđuju to i vijećnici koji ukazuju na neophodnost rješavanja ovog pitanja. Međutim, bez efekta. Očajni građani putem društvenih mreža svakodnevno ukazuju na teško stanje u kojem se nalaze.
Ukoliko mora putovati nekoliko kilometara do apoteke, pijace, građanin Tuzle mora izdvojiti 2, 5 konvertibilne marke samo za prevoz u jednom smjeru. Naročito je to teško penzionerima, koji su svakako na rubu siromaštva, a mjesečna karta za njih košta 80 maraka, kao i radnička.
Cijena gradske karte u jednom pravcu se mijenjala nekoliko puta, pa je tako sa jedne dostigla cifru od dvije i po marke, za razliku od Sarajeva, Mostara i Banje Luke, gdje su cijene niže. Građani svakodnevno negoduju, ističući da ih nova cijena dočeka tokom kupovine, bez prethodne najave. Dodaju i da autobusi na svim linijama svakodnevno kasne.
Paket dionica Gradskog i prigradskog saobraćaja Tuzla je 2014. godine prodat preduzeću Junuzović Kopex, koje i danas upravlja. Bez konkurencije. I za vijećnike je ovo neopravdano i ističu da ne postoji ugovor između Grada i preduzeća koji bi regulisao prava i obaveze, a inicijative sa mogućim rješenjima ostaju samo na papiru.
“Gradsko vijeće pokušava nešto da uradi, međutim pozicija nema te smjelosti da napravi korake koji su neophodni da se, da kažem, ova represija Gradskog i prigradskog saobraćaja zaustavi i da se Gradski i prigradski saobraćaj vrati u javnu funkciju, a ne samo u funkciju sakupljanja privatnog kapitala”, smatra vijećnik u Gradskom vijeću Tuzla Omer Berbić.
Iz pozicije ipak kažu da ovdje ne postoje podjele, da su sve strane jednoglasne da se radi o neopravdanim poskupljenjima i da su već dali zadatke Komunalnoj službi da pronađu rješenja.
“Da nam se ponudi prije svega iz Službe, naravno u saradnji sa Gradskim i prigradskim saobraćajem, da li je to studija izvodivosti, formiranje novog preduzeća, raspisivanje javnog oglasa za uvođenje u red vožnje nekog drugog ponuđača”, dopredsjedavajući Gradskog vijeća Tuzla Elvir Bijedić.
Pored činjenice da između Grada i prevoznika ne postoji Ugovor o obavezama, iako se koriste javna stajališta, ni ponuđena rješenja vijećnika nisu do sada urodila plodom. Iz resornog ministarstva podsjećaju da je Gradska komunalna služba dužna da svake tri godine raspiše javni poziv, odnosno provodi postupak usklađivanja i ovjere redova vožnje.
“Nadležna služba, ako nisu zadovoljene usluge prevoza, može ponuditi te linije koje prevoznik neuredno održava, na postupku usklađivanja nekom drugom prevozniku, kako bi se stvorila konkurencija”, kaže pomoćnik ministra saobraćaja Tuzlanskog kantona Nenad Lukanović.
No, kako saznajemo, raspisivanja oglasa godinama nije bilo. Pored Tuzle, u najmnogoljudnijem kantonu ne postoji nijedno preduzeće u državnom vlasništvu koje se bavi prevozom. Radi se isključivo o privatnicima.
“Imamo 48 prevoznika koji obavljaju linijski i vanlinijski prevoz putnika”, navodi Lukanović.
I tako cijene osnovnih usluga zavise od privatnika, a ako se tome doda, kako su kazali i na posljednjoj sjednici Vijeća, monopol u Tuzli, onda se postavlja pitanje ko treba snositi najveću odgovornost? Hoće li ko čuti vapaje građana koji jedva sastavljaju kraj s krajem? Odgovore ne znamo, ali znamo da smo upite poslali i Komunalnoj službi i preduzeću, ali povratnih informacija nema.
(RTV GD/BHRT)
