PODIJELI

Na suđenju za ratni zločin počinjen u Lokanju kod Zvornika, svjedoci Državnog tužilaštva su ispričali šta su saznali u vezi s ubistvima članova njihovih porodica u julu 1992. godine, čija su tijela prepoznali kada je bila razmjena.

Zumreta Mehić je kazala kako je njen suprug Faik polovinom jula s drugim osobama krenuo iz Teočaka i kako je saznala da su zarobljeni. “Nismo znali ništa do 1994. godine. Rekli su nam da su svi pobijeni i da će biti razmjena”, izjavila je Mehić, dodavši da je suprugovo tijelo prepoznala prilikom druge razmjene posmrtnih ostataka.

I Hurmeta Handžić je kazala kako je polovinom jula 1992. godine njen suprug Bešlaga s drugim ljudima krenuo iz Teočaka, a da se isti dan pričalo da su zarobljeni. Istakla je i da niko nije vjerovao da su ti ljudi ubijeni. Suprugove posmrtne ostatke, kako je rekla, prepoznala je prilikom razmjene tijela 1993. godine u Teočaku.

Za zločin počinjen u selu Lokanj optuženi su Goran Maksimović, Ljiljan Mitrović, Slavko Perić, Mile Vujević, Vukašin Drašković, Gojko Stevanović, Rajo Lazarević i Mićo Manojlović. Njima je na teret stavljen napad na kolonu koja je iz Teočaka krenula 14. jula 1992., kao i sprovođenje i čuvanje 76 civila, od kojih je 67 ubijeno u selu Lokanj.

Svjedok Taib Mehić je 1992. godine iz Tuzle poručio bratu da dođe iz Teočaka. Kada je u julu njegov brat krenuo, svjedok je, kako je kazao, saznao da je kolona presječena i da je jedna grupa ljudi pobijena.

Bratovo tijelo je prepoznao, rekao je, u drugoj razmjeni posmrtnih ostataka, kada su tijela bila izložena u zemljoradničkoj zadruzi u Teočaku. Naglasio je kako je primijetio da je bratova lobanja bila oštećena.

Suđenje će se nastaviti 26. februara.