Pravoslavni vjernici širom svijeta obilježavaju Badnji dan.
Sa badnjakom, vjernici u kuću unose sreću, zdravlje i napredak uoči najradosnijeg hrišćanskog praznika – Božića.
Badnji dan započinje rano i traje do kasno. Ujutru, prije izlaska sunca, domaćin odlazi u šumu po badnjak, koji se tek sa prvim mrakom, sa slamom, unosi u kuću. I slama koja se u kuću unosi sa drenovim prutićem podsjeća na onu noć kada se rodio sin božiji, i kada je položen u jasle na slamu. Ove običaje narod je nasljedio od predaka i dalje ih održava.
Tako se večeras badnjak stavlja na ognjište, posipa žitom, medom i vinom, uz niz ritualnih radnji koje treba da obezbijede zdravlje i napredak cijele kuće i porodice.
U gradskim uslovima, na bezbjedan način, pregori se tek po neki listić. Na Badnje veče se ne spava, već bdi i očekuje svečani trenutak Rođenja Hristovog.
Badnja noć je noć mira i iščekujuće radosti. Po običajnom kalendaru, danas se ništa ne iznosi iz kuće.
Ko se tokom godine sa nekim zavadio, na Badnji dan treba da se pomiri, kako bi Hristov rođendan proveli u miru i ljubavi. Tako se i podsjeća da je opraštanje dar božiji i jedna od najtežih hrišćanskih vrlina.
Badnji dan je poslednji dan četrdesetodnevnog posta i to je uvod u jedan od najvećih hrišćanskih praznika – Božić.
