Na suđenju za zločine počinjene u Jusićima, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine se prisjetio dana kada je počelo granatiranje Jusića te izjavio da je njegov brat pronađen u grobnici nekoliko godina nakon rata.
Husejn Mustafić iz Jusića je kazao da je u maju 1992. godine suprugu i djecu iz bezbjednosnih razloga odveo u Dubrave kod Tuzle, a da se on vratio u selo. Naveo je da je Mensur Ibrahimović imao komunikaciju s Radićem, kojem je javio da je on stigao u selo.
On je posvjedočio da je po dolasku čuo kako su mještani predavali oružje i da je njegov otac lično Periću dao pištolj, te da su se on i još deset ili 15 lica okupili na raskrsnici, gdje je došao “kapetan” Radić, s Petkom Tomićem i Vladom Ristanovićem u pratnji. Izjavio je da ga je tom prilikom Ristanović pitao: “Gdje si bio ti?” Prisjetio se 27. maja, kada je ujutro oko deset sati vidio pet do šest oklopnih vozila u Androvićima.
“Gledao sam i istog momenta je granata ispaljena. Ja sam pobjegao ispod stepenica, a brat i amidžić su došli… Čujemo pucanje, čujemo jauk… Pali se štala i dolazi, na vrata gdje smo mi, grupa vojske koja pali… Ne vidimo ih, mi smo ispod stepenica”, rekao je Mustafić, dodavši da je po glasovima prepoznao da se radi o tri vojnika, da su nosili benzin, a da su oni ubrzo zbog vatre pobjegli na tavan.
Izjavio je da je njegov otac došao u kuću oko pola dva iza ponoći te da su izašli iz kuće razmišljajući gdje da odu. Tu su sreli Rašida Muratovića, od kojeg je čuo da su Lutvo Smailović i njegovi sinovi ubijeni, a isto je, kako je kazao, poslije čuo i od supruge. Dodao je da su otišli u njivu Kaleme kada su ih primijetila dvojica vojnika, koji su zapucali na njih.
Posvjedočio je kako je treću noć pobjegao u Vitinice te da je oca sreo mjesec dana poslije, dok je njegov brat pronađen u grobnici nakon rata. On je naveo da je poslije od oca čuo kako je Muratović ubijen te da je Radića, Tomića i Ristanovića poznavao odranije.
Pero Radić zvani Jarac, Božo Vidović, Petko Tomić zvani Gavran i Crni gavran, Branko Studen i Vlado Ristanović zvani Tošanov se terete za ubistva najmanje 48 osoba, te progon stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Jusići kod Zvornika u maju 1992. godine.
Radićeva Odbrana je svjedoku predočila zapisnik o saslušanju iz 2016. godine, a na pitanje zašto tokom istrage ni u jednoj rečenici nije spomenuo ovog optuženog, Mustafić je izjavio da je možda rekao i da nije siguran, nakon čega je Odbrana zapisnik uložila kao svoj materijalni dokaz.
Na upit Vidovićeve Odbrane, svjedok je izjavio da pretpostavlja kako je taj dan selo bilo opkoljeno sa svih strana. Mustafić je dodao da je Ristanović poslije rata imao dobre odnose s komšijama u Jusićima, da se dobro odnosio prema njegovom ocu, kojeg je po pozivu odveo u Malešiće, te da ovo tokom istrage nije spominjao jer je zaboravio.
Ristanićeva Odbrana je, zbog razlike u iskazu, uložila zapisnik o saslušanju svjedoka Semira Islamovića, koji je saslušan na jednom od prethodnih ročišta, kazavši da svjedok nije tokom istrage govorio da poznaje petooptuženog, dok ga je na ročištu više puta spomenuo.
Nastavak suđenja je zakazan za 17. mart.
