Sjećanje na 8. april 1992. godine: Kako je monstrum Legija sa zločincima...

Sjećanje na 8. april 1992. godine: Kako je monstrum Legija sa zločincima ubijao u Zvorniku

910
1
PODIJELI
Legija

Zvornik, 8. aprila 1992. godine. Osvanuo je prilično tegoban dan. U kancelariji na trećem spratu zgrade MUP-a četvorica nepoznatih ljudi. Negdje pred zoru, na barikadi su ih legitimirali, a potom priveli pripadnici rezervnog sastava policije.

Tvrde, pošli su nekim poslom u hotel “Jezero” u Malom Zvorniku, ali su, eto, zalutali u Veliki Zvornik. Dvojica izrazito krupne glave, ošišani do kože, Vojin Vučković i Dušan Vučković, kažu da su braća. Poznaju ih po nadimcima Žućo i Repić.

– Ime i prezime – pita komandir Asim sljedećega.

– Milorad Ulemek – odgovara on. Bio je, kaže, pripadnik “Legije stranaca”, pa ga zovu   Legija.

– A ti? – obraća se komandir četvrtom uhapšenom.

– Zvezdan Jovanović, zubotehničar iz Beograda – odgovara on.

Djeluju smušeno, uplašeno, uglavnom gledaju ispred sebe. Dvojica od straha mokre u pantalone. Niko od prisutnih i ne sluti da je, ustvari, riječ o monstrumima najvećeg profila.

Na stolu pregršt iskaznica raznih organizacija i stranaka. Većina ih je na ime Milorada Ulemeka. Dozvole za kretanje po ratnim zonama Hrvatske, iskaznica “Legije stranaca”, MUP-a Srbije, ali i ona JNA – vojni policajac pri VP Pančevo. Noževi “rambo”, pištolji, žice za davljenje. Niko od prisutnih ne zna o kakvom se kalibru zločinaca radi.

Već od rane zore major Pavlović iz svog štaba u Malom Zvorniku telefonom prijeti čelnicima MUP-a da će pod mostom u Zvorniku biti ubijene hiljade muslimana ako ne budu oslobođeni Vučkovići, Ulemek i Jovanović. Oko deset čuju se pucnji iz pravca Karakaja. Komšija Srba u gradu odjednom kao da je nestalo. Bošnjaci nikako da povjeruju svojim očima i ušima.

– Zvorničani, ne dajte svoj grad, branite svoj grad – čuje se očajnički poziv novinarke Gordane Mandić-Imširović s Radio Zvornika.

Novinar Hasan Hadžić odsječen je u Skočiću. Kjašif Smajlović dolazi u MUP da traži informacije. Fadil Čirak kamerom snima izjavu četvorice uhapšenih.

Vojnici JNA s pripadnicima takozvanog srpskog MUP-a koji su se tri dana ranije iz Zvornika preselili u zgradu “Alhosa” u Karakaju (kasnije logor u kojem su mučeni i ubijani Bošnjaci), polako osvajaju grad. Iza njih gaze kordoni nabildanih zločinaca, spremnih za kasnije klanje muslimana, koje je započelo s prvim satima narednog dana.

Povlačimo se prema Kula Gradu, Liplju… Vučkoviće, Ulemeka i Jovanovića kasno predvečer načelnik Odsjeka kriminaliteta MUP-a Zvornik predaje majoru Pavloviću u Malom Zvorniku.

Napad na Zvornik, naravno, nije se dogodio u jednom danu. On je počeo mnogo ranije, brižljivo pripreman u sjedištu lokalnog SDS-a, sa srpskim kadrovima u MUP-u, općini, sudu… na čelu. Ulemek sa svojom grupom dan nakon što je oslobođen vratio se u Zvornik i u naselju Hrid ubio više od 20 Bošnjaka.

Komšije Srbi s “fantomkama” na glavama zakucali su na vrata veterinara Izeta Sabirovića i ubili ga pred njegovom ženom, djecom, prijateljima. Ubijani su redom profesori, inžinjeri, ekonomisti, doktori. Glavom je platila i matičarka Nada Ostojić, koja je pokušala zaštititi komšije koji su se sklonili u njenu kuću. Ubijeni su i Kjašif i Fadil Čirak. Gordana Mandić-Iširović jedva je izvukla živu glavu, kao i hiljade drugih Zvorničana.

Kasnije slijede ubijanja, klanja, mučenja, nabijanja na kolac. Mrlja s obraza srpske politike, vojske i policije iz devedesetih godina prošlog stoljeća nikada neće biti izbrisana.

Mnogi zločinci na slobodi

Dušan Vučković Repić umro je u Centralnom zatvoru u Beogradu pod optužbom za ratne zločine počinjene u Zvorniku. Njegov brat Vojin osuđen je na deset godina zatvora. Milorad Ulemek Legija osuđen je na 40 godina zatvora za ubistvo Zorana Đinđića i Ivana Stambolića.

Zvezdan Jovanović također je osuđen na 40 godina zatvora za ubistvo Zorana Đinđića.  Major Pavlović, pravog imena Branko Popović, osuđen je na 15 godina zatvora. Brano Grujić, predsjednik SDS-a i Kriznog štaba u Zvorniku, osuđen je na šest godina zatvora.

Desetine drugih zločinaca krivih za smrt oko 2.000 zvorničkih Bošnjaka ubijenih u aprilu, maju i junu 1992., još su na slobodi.

Bel snimio prve leševe 

Martin Bel (Bell) i kamere britanskog BBC-ja 9. aprila 1992. godine snimili su prve leševe na ulicama Zvornika. Istog dana Bel je stigao u selo Liplje, gdje se u zbjegu našlo blizu 10.000 zvorničkih muslimana. Granate su tog dana dolazile iz Malog Zvornika i Gučeva u Srbiji s mosta u Karakaju.

 

Dnevni avaz