Heroj Adil Bešić poginuo prije 27 godina: Imao je krajiško srce i...

Heroj Adil Bešić poginuo prije 27 godina: Imao je krajiško srce i dušu, bio je željan svoje Bosne

336
0
PODIJELI

Na današnji dan prije 27 godina život za domovinu dao je Adil Bešić.

Ovaj heroj ostat će zapamćen po svojoj junačkoj borbi za očuvanje Bosne i Hercegovine.

Sin Adema i Adile rođen je 5. aprila 1964. godine u Banjoj Luci. Završio je Vojnu akademiju kopnene vojske nakon čega je kao poručnik, a kasnije kapetan JNA službovao u Tolminu do povlačenja JNA iz Slovenije. Kada je Slovenija proglasila nezavisnost 25. juna 1991, s jedinicama JNA prelazi u Hrvatsku. Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu priključuje se Teritorijalnoj odbrani RBiH u Bihaću gdje ga raspoređuju na mjesto komandanta Odreda TO “Vrsta”.

Bešić je poginuo 28. novembra 1992. godine kao komandant bataljona 2. bihaćke / 502. slavne brdske brigade u rejonu Grabeža.

Za hrabrost i izuzetne zasluge u organizaciji otpora posthumno je odlikovan ratnim priznanjem Zlatni ljiljan i Ordenom heroja oslobodilačkog rata u činu majora Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Ime je dobio po majci Adili koja je umrla osam dana nakon poroda, a odgajali su ga otac Adem i pomajka Bahrija. Imao je tri brata, Nijaza, Izeta i Ilijaza.

Porijeklom je iz Kozarca, ali su 1966. godine doselili u Prijedor gdje je Adil završio osnovnu školu. Njegov otac je radio u Zagrebu kao vodoinstalater, a pomajka je brinula o djeci.

Kao četrnaestogodišnjak 1978. godine otišao je u Zagreb gdje je upisao Vojnu gimnaziju, a nakon toga i Vojnu akademiju kopnene vojske. Prve dvije godine studirao je u Sarajevu, a druge dvije u Beogradu, gdje je i diplomirao. Aktivno se bavio skijanjem, košarkom, trenirao karate i govorio engleski i njemački jezik.

Njegova pomajka imala je običaj kazati kako je Adila volio svako, i staro i mlado, jer je imao lijepo ponašanje i lijepu riječ za svakoga.

Adil Bešić je napustio Jugoslovensku armiju i prijavio se u Teritorijalnu odbranu RBiH u Bihaću, gdje preuzima Odred Teritorijalne odbrane “Gata-Vrsta” u blizini granice Hrvatske i BiH.

– Bio je izuzetno stručan vojnik, ali imao je sve kvalitete pravog čovjeka, plijenio je ljubaznošću i vrlo brzo je pridobio povjerenje boraca i naroda našeg kraja, brzo se uklopio u sredinu. Bio je miran, staložen, nije se znao ni naljutiti, imao je tako miran pogled, to je vjerovatno bio razlog što je bio prihvaćen kod naroda – prisjeća se saborac Muhamed Rahmanović.

Kaže kako je predvodio uspješne akcije i da je uvijek išao prvi.

– Imao je hrabro srce, uvijek je bio na čelu svojih saboraca – kazao je Rahmanović.

Kaže da je vijest o njegovoj pogibiji dočekana sa nevjericom.

– Na njegovoj dženazi bilo je najmanje deset hiljada ljudi, boraca i stanovništva, svi su ga cijenili, od djece do najstarije osobe u Krajini. Njegova hrabrost je razlog svemu tome, zasigurno – zaključuje Rahmanović.

Kako piše portal heroji.ba, Osman Suljić, komandir čete 2. bataljona 502. viteške brdske brigade, kazao je kako su borci imali duh, volju, krajiško srce i dušu.

– Mi smo takvi, dat ćemo ti sve, ali nemoj me dirati i nemoj mi ugrožavati najmilije. Eto, takvi smo. I Adil je bio takav. Nismo mi išli u Srbiju da ratujemo, već smo branili svoju zemlju. Znali smo čime sve raspolaže druga strana, nismo imali oružja, ali bili smo odlučni – pričao je Suljić.

Kazao je kako se pokazalo da Adil ima ono što drugi nemaju, bošnjački merhamet.

– Znao je reći prilikom nekih teških zadataka: “Stani, nećeš ti, idem ja.” Nikada mu ništa nije bilo teško. Imam osjećaj da je uvijek bio budan. Kao komandant znao je odlučivati u sekundama. Štitio je ljude i uvijek je išao prvi. Nikad nije klonuo duhom. Kad nam je bilo najteže, bio je naša pokretačka snaga. Bio je i komandant bataljona i moralista i komandir čete i komandir voda i obični vojnik. Jednostavno, znao je u ključnim momentima donositi odluke kao obični borac – pričao je Suljić.

Ismet Kurić, komandant 2. bataljona 502. viteške brigade i Zlatni ljiljan, kazao je kako je Bešić bio puno više od vojnika i komandanta.

– Za oko šest-sedam mjeseci ostavio je dubok trag, posebno kod boraca. Čovjek je koji je bio miran, nikada nije odavao sliku vojskovođe, ali koji je sve svoje zadatke izvršavao na jedinsven način. Nikada nije rekao da nešto moramo učiniti, ali je to uvijek bilo izvršeno. Imao je poseban način rukovođenja, komandovanja, ušao nam je svima pod kožu. Znao je biti ono što je to vrijeme zahtijevalo, pored toga da bude profesionalac, da bude i narodni komandant i borac koji je zajedno sa narodom donosio teške odluke. Sve bitke koje je vodio je i dobio – kazao je Kurić.

Kurić ističe da se radilo o izuzetnom čovjeku i borcu.

– Bog je dragi htio da ga uzme tako rano. On je bio neprevaziđen čovjek, za tako kratko vrijeme ostvario je najveća ratna priznanja. Komandant i komandir tima, voda, bio je sve u jednom. Nema borca koji ga nije poštovao i volio. Teško je ukratko kazati šta je on sve bio. Pokazivao je kako se nešto radi i o njemu se imalo šta i naučiti – ističe.

Noć prije Adilove pogibije, Kurić i još nekoliko njegovih saboraca su sjedili zajedno.

– On je sutradan trebao da izvrši neko razminiravanje koje je on lično postavio i u tom razgovoru, opuštenom, pitali smo ga zar nećemo i mi biti uključeni u tu akciju. Po nama je to bila bezazlena situacija, kada se radilo o Adilu. Međutim, desilo se tako kako jeste. Tu noć se trebao naći sa svojom djevojkom, a sutra na zadatak sa kojeg se nije vratio – kazao je Kurić.

Kurić kaže kako on nije bio klasični komandant, već je uvijek išao sa borcima ili ispred njih.

– Nisi mu mogao reći neću ili ne mogu, kad vidiš kako on radi, radiš i ti. On je bio jedan veliki profesionalac, bio je dio svih dešavanja – zaključuje.

Adil Bešić uspostavljajući vojnu organizaciju od svojih vojnika je izričito tražio profesionalno obavljanje zadataka, strogo kažnjavanje svih nezakonitih radnji i poštivanje Ženevske konvencije.

– Herojstvo Adila Bešića na Lohovskim brdima i Gradini, kada su naše jedinice prvi put osvojile ratni plijen, pokazalo je agresoru da je ovaj narod spreman da se brani i odbrani – kazao je general Atif Dudaković, piše portal heroji.ba.

Dedo Bašanović, Adilov saborac, kazao je kako je imao osjećaj da je on odlučio da život da za BiH.

– Bio je običan čovjek koji nije bio željan slave. Jednostavno, bio je željan Bosne što je, na našu radost, prenio i na nas koji smo se borili uz njega – kazao je Bašanović.

Mještani mjesne zajednice Vrsta i okolnih mjesta sagradili su mu turbe još za vrijeme rata.

Ukopan je 2. decembra pored svojih saboraca i šehida u mjesnom mezarju u Turiji.

(RTV GD/Faktor)