Dvadeset i četiri godine su prošle od kada je život za svoju državu i slobodu svog naroda, dao heroj Izet Nanić. Poginuo je na današnji dan u svojoj 30-oj godini.
Do 1992. godine bio je aktivno vojno lice u JNA, a početkom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu postao je komandant jedne od najuspješnijih brigada Armije RbiH, bužimske 505. viteške brigade.
Nanić je za svoje ratne zasluge odlikovan Zlatnim ljiljanom 1994. godine, a posthumno i Ordenom heroja oslobodilačkog rata.
Odrastao je u Bužimu i bio je jedan od sedam sinova (braća Hazret, Nevzet, blizanci Osman i Arif, Nijaz i Mujaga) u porodici Nanić, majke Rasime i oca Ibrahima. Iza njega ostala je supruga Sefija, te troje djece Izeta, Nevzet i Ibrahim.
Nakon što mu je poginuo brat Nevzet odlučio je da preuzme komandu u Bužimu, te je bio komandant štaba Teritorijalne odbrane Bužim, a 15. augusta 1992. godine formirana je 105. bužimska udarna krajiška muslimanska brigada od koje je kasnije nastala 505. višeška motorizovana brigada.
Njegova majka je kazala kako se njegov otac protivio da on preuzme komandu nad vojskom, a da je nakon bratove pogibije kazao ocu: “Do sad sam te sve slušao, ali od sada ovo uzimam u svoje ruke, ako Bog da do konačne pobjede”.
Za njega njegovi saborci kažu da je bio prije svega čovjek, zatim strateg, borac i starješina.
-Nije bolovao od komandovanja. Znao je raditi sa ljudima, zato je i uspio – kazao je ranije Edham Eminić, saborac.
Njegovi saborci kažu da boljeg komandanta nisu mogli imati i da im je čast bilo boriti se zajedno s njim.
-I kada nije bio na liniji, on je savršeno čitao kartu prateći borce preko radio veze, iako ih ne vidi. Znao je svaki brežuljak, svako drvo, svaki detalj. Tako da je bio sa borcima i kada nije bio s njima u akciji – kazao je Abid Duraković, pomoćnik komandanta za moral, piše heroji.ba
Petog augusta 1995. godine hrvatska vojska pokrenula je operaciju Oluja kako bi oslobodili teritoriju Republike Hrvatske. Cilj svih jedinica 5. korpusa bio je spajanje sa jedinicama hrvatske vojske.
Šesta viteška brigada razbila je neprijateljske linije na Ćorkovaći i krenula put Dvora na Uni.
Samo nekoliko sati prije konačne deblokade u rejonu Vijenca iz zasjede je ubijen komandant Izet Nanić.
-Na pola puta do komandnog mjesta gdje se prebacivala jedna razbijena grupa četnika došlo je do borbe u susretu i tom prilikom poginuo je komandant pucajući iz svoje puške. Već je ispucao jedan okvir, drugi zamijenio… – kazao je Sead Jusić, posljednji komandant 505. viteške brigade.
Komandant Izet Nanić je noć prije pogibije u svom ratnom dnevniku zapisao: “Sve je u igri… Nadam se da će uspjeti. I ja sa njima, a onda narod. Pobjeda je blizu. Biće naša ako Bog da Bosna i Hercegovina. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno, da mi je snage i sreće. Sve sam uložio. Nestalo je struje. Sretno”.
Da ga više nema niko nije mogao vjerovati, u zraku se, ističu saborci, osjećala tuga.
-Bužim i 505. brigada su simbol odbrane ovih područja. Bužim nikad nije pokoren. Nikada neprijateljska čizma nije pogazila bužimsku zemlju. Bužim je i vjerska sredina i to je jedan od razloga što smo opstali na ovim prostorima, a naravno Bog nam je pomogao što nam je dao našeg komandanta Izeta Nanić – kazao je Šefik Veladžić, Zlatni ljiljan.
Podaci kazuju kako bužimska 505. viteška brigada, pod komandom Izeta Nanića, nikada u svojoj zoni odgovornosti nije izgubila ni milimetra teritorije, a da su oslobodili više od 300 kvadratnih kilometara okupirane teritorije naše zemlje.
-Naišli smo na jedno selo gdje su nas čekali žene, djeca, stari ljudi. Kao i obično mi smo iz pratnje bili ispred komandanta. Izašla je jedna stara nena i upitala me: “Sinko, koji je Nanić?” Ja sam uzeo nenu za ruku i doveo je do Nanića. Tu su s nama bili svi komandanti brigada i komandant Petog korpusa. Ta nena, kad sam je doveo do komandanta, rekla je Izetu Naniću: “Sinko, nisam muško da ti skinem kapu, ja ti skidam maramu” – ispričao je ranije njegov saborac Sehudin Alešević.
(RTV GD/FAKTOR)
