Na suđenju Ratku Đurkoviću, bivšem komandantu Prvog bataljona Prve majevičke brigade Vojske Republike Srpske (VRS) optuženom za zločine protiv čovječnosti počinjene 1992. godine na području Ugljevika, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine je govorio o napadu na Tursunovo Brdo, i kako je za ubistva čuo od druge osobe.
Zajim Mulaosmanović je rekao da je početkom rata bio angažovan u jedinici kojom je komandovao Hajrudin Mešić.
On je ispričao da je 15. jula 1992. dobio naređenje da ode u selo Tursunovo Brdo i da organizuje odbranu, kao i da su se po njegovom dolasku mještani već bili organizovali u seosku stražu.
Prisjetio se da je u Tursunovo Brdo, gdje je zatekao 35 do 40 ljudi, otišao sa Enesom Salihbegovićem i još jednom osobom, koje je imenovao za komandire odjeljenja, a da je on bio komandir voda.
“Kad sam došao na Tursunovo Brdo, okupio sam vojno sposobno stanovništvo”, kazao je Mulaosmanović, dodavši da je savjetovao civilnom stanovništvu da bježe, ali da mu oni nisu vjerovali.
“Većina stanovništva je ostala tu do pada Tursunovog Brda”, izjavio je on, dodavši da su nakon toga bili prepušteni sami sebi.
Objasnio je da je granatiranje Tursunovog Brda, koje “ima dominantan položaj u odnosu na muslimanska sela”, započelo 19. jula 1992. i da tog dana nije bilo pješadijskih napada, nego tek drugi ili treći dan.
Mulaosmanović je ispričao da je Salihbegović bio zadužen za dio koji se zvao Zehića štale i da se zatekao s njim u trenutku kada su započela granatiranja. Kako je rekao, Salihbegović je pogođen gelerom, a drugi dan, kada se vratio na položaj, poginuo je.
Kako je izjavio, večer prije pada Tursunovog Brda, on je predao komandu amidžiću Fikretu Mulaosmanoviću i otišao kući u Uzunoviće, da se okupa.
Posvjedočio je da je 23. ili 24. jula 1992. Muharem Horić po naređenju Hajrudina Mešića otišao s jedinicom na Tursunovo Brdo te da je od njega poslije saznao da je tu zatekao dva srpska vojnika, “koje su onesposobili”, kao i ubijene Omera Mehmedbegovića, Enesa Salihbegovića i Azema Omerbegovića.
Svjedok je kazao da se Horić povukao s Tursunovog Brda i da je dobio naredbu da ponovo zauzme selo, prilikom čega su naišli na otpor, i nakon toga ovo selo do kraja rata ostaje pod kontrolom srpskih snaga.
Na pitanje tužiteljice Dike Omerović da li je na Tursunovom Brdu vidio ijednog vojnika srpskih snaga, Mulaosmanović je rekao da je vidio, ali da nikoga ne bi prepoznao.
Odgovarajući na unakrsno ispitivanje, svjedok je potvrdio da su mještani Tursunovog Brda bili naoružani.
On je svjedočio na suđenju Ratku Đurkoviću, koji je optužen u svojstvu komandanta Prvog bataljona Prve majevičke brigade VRS-a, za napad u julu 1992. na selo Tursunovo Brdo u kojem su ubijena četiri civila bošnjačke nacionalnosti, kao i dva zarobljena pripadnika Armije Bosne i Hercegovine (ABiH). S njim je bio optužen i Radomir Nedić, ali je postupak protiv njega razdvojen.
Nekadašnji pripadnik Prve majevičke brigade VRS-a, Milenko Lazić je kazao da pretpostavlja da su napade na Tursunovo Brdo vršili i pripadnici Prve majevičke brigade, ali da nije bio očevidac ovih događaja.
Rekao je da je čuo od roditelja da su prilikom napada nastradali neki civili.
Odbrana Đurkovića je kazala da ne zna zašto je ovaj svjedok pozvan.
Nastavak suđenja je zakazan za 12. oktobar, kada je planirano saslušanje tri svjedoka.
(RTV GD/detektor.ba)
