Bol je iz godine u godinu jača, a posebno kada su svi koji ispraćaju posmrtne ostatke iz Visokog svjesni da je broj identifikovanih sve manji, a veliki broj ubijenih još uvijek nije pronađeno.
Fatima Delibašić iz Bratunca danas je ponovo bila u Visokom. Od godine kada je ispratila svog muža, uvijek se vraća da isprati i druge žrtve genocida.
“Svake godine dolazim ovdje. Čovjeka sam ispratila, a ovo su sve naša djeca. Svake godine dolazim. Dijete sam ukopala, oca, braću, borim se. Svakog jula bol je jedan te isti. Niko ništa ne poduzima, neki govore da nije bio genocid, ali mojih i naših nema”, kaže Delibašić.
Nešrefa Mehmedović iz Srebrenice danas je iz Visokog ispratila tek nekoliko posmrtnih ostataka svog supruga. Boji se da će i sama umrijeti prije nego pronađu sve preostale kosti.
“Danas ispraćam muža, a sjećam se da smo to jutro svi zajedno doručkovali. Moj rahmetli brat nas je okupio na doručku i rekao da se taj dan moramo rastaviti. Izljubili smo se i bio je to posljednji pozdrav. Znali smo da se više nećemo vidjeti. Nas su kasnije bacali na kamione kao drveće, a njima nije bilo spasa. Mi smo iznevjereni, samo to mogu da kažem”, kazala je Mehmedović.
Dodala je da nikada ne može zaboraviti rečenicu “Narode Bosne i Hercegovine, mirno spavajte, neće biti rata”.
“To je nešto u što smo vjerovali, ali to nije bila istina. Ja više ne mogu da čekam, pronašli su šaku kostiju, ali se bojim da će ostati neukopan. Stariji sin nikada nije bio u BiH, a od države nikada ništa nismo dobili, ali i ne moramo. Mogu samo da se zahvalim Njemačkoj koja nas je primila”, dodala je Mehmedović.
Na današnjem ispraćaju u Visokom je poručeno da su zločinci zatvorili vrata života za više od 8.372 žrtve.
Najstarija osoba čiji će posmrtni ostaci biti ukopani u 2019. godini u Memorijalnom centru Potočari je Šaha Cvrk koja je ubijena kada je imala 82 godine, dok je najmlađa žrtva koja će biti ukopana u Potočarima 16-godišnji Osman Cvrk.
