Nakon teške bolesti sinoć je u 19.30 sati prestalo je kucati srce Hatidže Mehmedović, Srebreničanke koja je u genocidu izgubila cijelu porodicu, dva sina, supruga, brata i mnogo rođaka.
Hatidži su u ratu ubijeni sinovi Almir (18), Azmir (21), suprug Abdulah (44), brat i brojna rodbina.
I pored teške bolesti, pred obilježavanje 23. godišnjice genocida u Srebrenici, 11. jula, napustila je bolnicu u Sarajevu gdje se liječila u želji da posjeti Potočare. Istog dana vraćena je u KCUS.
Informacije o datumu dženaze i ukopa članice Udruženja “Majke Srebrenice” naknadno će objaviti Medžlis IZ u Srebrenici.
– Naša majka i veliki borac za istinu o genocidu u Srebrenici, Hatidža Mehmedović, večeras u 19.30 sati preselila je na ahiret. Molimo Allaha dž.š. da joj se smiluje i u džennetu je sastavi sa njenim sinovima. Amin – objavio je Medžlis IZ u Srebrenici.
Hatidža Mehmedović je bila jedan od najvećih boraca za pravdu i istinu o stradanju srebreničkih žrtava. Nakon rata Hatidža se vratila u Srebrenicu, živjela je sama u naselju Vidikovac. Majka Hatidža iako je izgubila gotovo cijelu porodicu ipak se nije predala, nego je nakon rata nastavila borbu za pravdu i istinu.
– Mnoge majke su umrle, a nisu dočekale da nađu svoju djecu. Ja ću se uvijek boriti za pravdu i istinu, dok sam živa. Sve moje bogastvo je ukopano u Memorijalnom centru u Potočarima, moji Azmir i Almir. Oni, i sve nevino ubijene žrtve u ratu, daju mi snagu da se borim. Nadam se da više nikad nijedno dijete neće stati pred vod koji će ga strijeljati. Teško je opisati kolika je tuga da znaš da je neko ubio tvoje dijete, a ne znaš zbog čega je ubijeno. Zbog toga se treba boriti za istinu i pravdu – kazala je Hatidža u jednom od intervjuua za Faktor.
Sve što sam imala, meni je ubijeno. I ja sam ubijena kad su ubili moju djecu, govorila je ova hrabra Srebreničanka.
– Ovakvih kao ja ima u Bosni i Hercegovini koliko hoćete. Možete zamisliti kako je provoditi bajrame kad nema ko vrata da otvori, kad dođu rođendani djeci, a njih nema. Moja agonija nikad neće stati. Meni je presuđeno kad su moja djeca ubijena. Moja duša, kad bi se mogla otvoriti, tuga bi prekrila cijeli svijet. Teško je i zamisliti koliko čovjek čovjeku može zagorčati život – govorila je Hatidža opisujući život kojim je živjela nakon stradanja njene porodice i genocida u Srebrenici.
Mehmedović i druge majke iz Srebrenice te članovi porodica žrtava često su u svojoj borbi za istinu i pravdu nailazili na nerazumijevanje, ali i na brojne pokušaje da ih se u tome spriječi. Hatidža je tako više puta bila žrtvom izrazito grubog postupanja policije u RS-u na mjestima stradanja Bošnjaka, poput Kravice.
Kada je 2016. godine zajedno sa ostalim Srebreničanima prisustvovala mirnom okupljanju u tom gradu u znak protivljenja obilježavnju 9. januara kao dana RS-a i datuma koji je za Bošnjake značio početak zla koji im se desio, ona je čak završila i na sudu. Međutim, oslobođena je optužbi.
– Nisam očekivala da će ovo uopće doći do Suda. Optužba je bila da sam organizator mirnog protesta 9. januara i da sam trebala prijaviti skup. Međutim, mi smo se svi spontano okupili. Držala sam transparent na kojem je pisalo da je Republika Srpska izgrađena na kostima naše djece. To je nešto što ću uvijek ponavljati i isticati. Mi nemamo problem s običnim ljudima, već s politikom koja je kao i ona iz 90-ih godina. Obični ljudi pate kao i mi što patimo – rekla je Mehmedović nakon okončanja postupka.
