Tijela na površini
– Šokirana sam, jer na ovo čekam duže od 20 godina. Ne znam da li bih plakala ili bih se najzad koliko-toliko smirila zato što smo ih konačno pronašli. Nadam se da ću dočekati 11. juli da sina i snahu dostojno ukopamo pored muža Mustafe u Memorijalnom centru Potočari – kaže Dudić.
Nije smogla snage otići u Tuzlu na identifikaciju. Tu proceduru obavili su njen sin Nizaj i Remzina sestra Remzija Sandžić, koji su se vratili u Osmače. Majci su ispričali da su Remza i Nijazija pronađeni na površini, na lokalitetu Ravni gaj, u blizini Vlasenice. Prepoznali su ih po odjeći koju su imali kada su krenuli preko šuma.
Dudić se prisjeća kako su njenoj snahi svi govorili da ne ide preko šuma, ali se ona nije htjela odvajati od muža. Naglašava da je na svakom vaktu namaza Boga molila da njihove kosti i kosti ostalih ubijenih budu pronađene.
Povjerenje u Hag
Kaže da nije moguće razumjeti nečovječnost onih koji još pričaju svoju laž o genocidu u Srebrenici, ali jeste moguće imati povjerenje u Hag i Sud u BiH, gdje se treba osnažiti istina o zlu onih koji nemaju dušu, ali i o dobru onih koji imaju srce i dušu da ustanove pravdu i pomognu pomirenju.
Iz Amerike na kćerkinu i zetovu dženazu
Majka Remze Dudić Ziba Ademović živi u Americi. Ona će 11. jula doći na dženazu kćerki i zetu u Potočare. I Remzin otac Salih Ademović iz Novog Sela kod Zvornika identificiran je i ukopan u Memorijalnom centru Potočari.