Godišnjica smrti Hatidže Mehmedović: Majka koja se borila za istinu i pravdu

Godišnjica smrti Hatidže Mehmedović: Majka koja se borila za istinu i pravdu

161
0
PODIJELI

Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja “Majke Srebrenice”, preselila je na ahiret na današnji dan, prošle godine.

Povodom godišnjice od preseljenja Medžlis Islamske zajednice u Srebrenici danas će u 12 sati u Čaršijskoj džamiji proučiti tevhid pred dušu rahmetli Mehmedović. Na taj način će se obilježiti i godišnjica njene smrti.

Medžlis Islamske zajednice u Srebrenici će svake godine na ovaj datum obilježavati godišnjicu.

Hatidža Mehmedović je bila predsjednica Udruženja Majke Srebrenice. U srebreničkom genocidu je izgubila oba sina, supruga, brata i veliki broj bližih srodnika. Ova srebrenička majka se više od 20 godina borila za istinu i pravdu, te pokušavala dokazati šta se zapravo dogodilo u Srebrenici tokom agresije na Bosni i Hercegovinu.

– Sve što sam imala, meni je ubijeno. I ja sam ubijena kad su ubili moju djecu. Ovakvih kao ja ima u Bosni i Hercegovini koliko hoćete. Možete zamisliti kako je provoditi Bajrame kad nema ko vrata da otvori, kad dođu rođendani djeci, a njih nema. Moja agonija nikad neće stati. Meni je presuđeno kad su moja djeca ubijena. Moja duša, kad bi se mogla otvoriti, tuga bi prekrila cijeli svijet – izjavila je Mehmedović 2016. godine.

Njeno srce prestalo je kucati 22. jula prošle godine u 19.30 sati nakon duge i teške bolesti.

U čast Hatidže Mehmedović i njene borbe za istinu o genocidu u “zaštićenoj zoni” UN-a u Srebrenici, između ostalog, grad Novi Pazar prošle je godine, a u prisustvu članica udruženja “Majke Srebrenice”, otvorio plato nazvan po njoj. Plato “Hatidža Mehmedović” zajedno su tada otvorili prvi čovjek Novog Pazara Nihat Biševac i predsednica Udruženja “Žene Srebrenice” Hajra Ćatić.

U Sarajevu, angažmanom gradskih vlasti na čelu sa gradonačelnkom Abdulahom Skakom, postavljena je spomen-ploča na česmi u Terzibašinoj ulici, u znak sjećanja na Hatidžu Mehmedović.

Njenu dženazu je predvodio muftija tuzlanski Vahid ef. Fazlović. Tom prilikom je rekao:

-Osjećam da smo tužni, ali je na našim licima ponos. U ovom gradu se rodila i živjela Hatidža Mehmedović. Danas smo svi njezina braća, sinovi i kćeri, njezino potomstvo. Težak je put kojim je koračala, dani su bili dugi, a posebno noći. Ona se borila istinskom borbom kako to časni Kur’an kaže. Borila se da se ne ubijaju nevini sinovi, djeca… Činila je to izuzetnom snagom i bila nam je primjer.

Mehmedović je godinama istrajavala na istini o genocidu, a između ostalog, govorila je:

-Genocid je nešto što para uši svima i nešto što se ne treba izostavljati iz rječnika jer je to dokazano, to je potvrđeno. To nismo mi porodice dokazale i potvrdile nego je to potvrdio sud i osudio ratne zločince da se u Srebernici počinio genocid. Nažalost, dabogdo nije. Ja bih voljela da imam sada jedno svoje dijete nego čitav svijet. Umjesto toga, ja živim potpuno sama, živim od uspomena. Ne živim zapravo, nego izdržavam jednu tešku robiju u tamnici bez prozora i vrata.

-Ja danas hodam i gledam i kupim želju iz djece. Ja sam dosad mogla biti pranena, ali nikada radost tu neću dočekati. Neću nikada osjetiti šta je radost jer su se neki potrudili da mi isele svu radost iz moje kuće, moga srca i ne samo kod mene nego na hiljade majki, a ostavili samo tugu. Moja vrata otvara samo tuga. Moja vrata nikada više radost neće otvoriti. Zato svi se trebamo pobrinuti, dati minimum od sebe, a to je samo da budemo pošteni i da ako smo pošteni prema sebi, onda i prema drugima. Ako ne želimo zlo sebi, da ne poželimo ni drugom kako bi budućim generacijama bilo bolje. A, to je istina, pravda i pravednost.

– Mnoge majke su umrle, a nisu dočekale da nađu svoju djecu. Ja ću se uvijek boriti za pravdu i istinu, dok sam živa. Sve moje bogastvo je ukopano u Memorijalnom centru u Potočarima, moji Azmir i Almir. Oni, i sve nevino ubijene žrtve u ratu, daju mi snagu da se borim. Nadam se da više nikad nijedno dijete neće stati pred vod koji će ga strijeljati. Teško je opisati kolika je tuga da znaš da je neko ubio tvoje dijete, a ne znaš zbog čega je ubijeno. Zbog toga se treba boriti za istinu i pravdu.

– Sve što sam imala meni je ubijeno. I ja sam ubijena kad su ubili moju djecu. Ovakvih kao ja ima u Bosni i Hercegovini koliko hoćete. Možete zamisliti kako je provoditi bajrame kad nema ko vrata da otvori, kad dođu rođendani djeci, a njih nema. Moja agonija nikad neće stati. Meni je presuđeno kad su moja djeca ubijena. Moja duša kad bi se mogla otvoriti, tuga bi prekrila cijeli svijet. Teško je i zamisliti koliko čovjek čovjeku može zagorčati život.

(RTV GLAS DRINE/FAKTOR)