PODIJELI

On je najpoznatiji psiholog Rusije. Čovjek koji nekad zvuči kao najveći cinik, ali i te kako zna o čemu priča kada savjetuje žene, roditelje, ljude koji imaju osjećaj da nikada neće biti sretni.

​Ravnodušnih na riječi Mihaila Labkovskogo nema: neko ih potpuno prihvata, neko sa negodovanjem opovrgava. Ali i za jedne i za druge njegove riječi imaju ogromnu snagu. One su zasnovane na “zdravom cinizmu” i dugogodišnjem iskustvu.

1. Zdrava osoba ne želi da se uda. Prva stvar koju treba da uradite – jeste da prestanete da želite da se udate. Drugim riječima, ako želite da se udate, treba da prestanete da mislite o tome.

2. Zalog sretnog porodičnog života, braka i seksa sa samo jednim partnerom, samo je u jednom – u stabilnoj psihi. Bez ustupaka, i kompromisa – to je sve direktan put ka kardiologu ili onkologu. Kada čovjek ima stabilnu psihu, on može da živi sa jednim partnerom cijeli život. I da ga voli.

3. Ljude se ne vole zbog toga što su fini. Žena je za muškarca samo prazan prostor, ako on ne može reći o njoj, ko je ona, šta je ona i šta ona voli za doručak. Paradoks je u tome da bossy, bitchy žene muškarci obožavaju.

4. Uzrok ženskih problema nije u tome što se on ponaša kao jarac. Uzrok je u tome što ona ima neurozu, koja zahtjeva izlaz. A za taj izlaz neophodan je određeni čovjek i odnosi u kojima bi ona mogla da pati. Zbog toga ona namjerno stupa u takve odnose, jer od djetinjstva ima psihičku potrebu za tim.

5. Mi mjerimo ljubav nivoom patnje. U zdravoj ljubavi – riječ je o tome koliko si sretan.

6. Kada stjuardesa pokazuje sredstva za spašavanje, šta kaže o maski za kiseonik? “Ako putujete sa djecom, prvo sebi stavite masku, a zatim djetetu.” U tome je trik. Svako pokušava da pomogne djetetu, ostajući apsolutno neuravnotežen. Tako se to ne radi. Ako želite da djetetu bude dobro, uradite prvo nešto sa svojom glavom.

7. Muškarci su tako ustrojeni još od vremena sa svojom majkom, prilaze samo onima koji im očima daju odobrenje. Zdrav muškarac je kao dijete. Prilazi kada mu se žena osmjehuje, gledajući ga u oči …

​​8. Zdravi ljudi uvijek biraju u korist sebi, a neurotičari – odnos na štetu sebi, u tome je glavna razlika.

9. Žena nikada ne bi trebalo da toleriše u vezi ono što joj se ne sviđa. Treba odmah da govori o tome, a ako se muškarac ne mijenja, treba da se raziđe sa njim.

​10. Muškarci su kao djeca, sviđa im se kada žena ima karakter.

11. Ako čovjek drugom čovjeku zamjenjuje cijeli svijet, to znači da on sopstveni svijet nema.

12. Usamljenost – to nije nedostatak ljubavi okolo. To je odsustvo interesovanja za sebe, još od djetinjstva.

13. Na račun traženja partnera reći ću, a koga to tražiš? Jedini kvalitet koji može da bude kod tvog partnera – to je to, da te on uhvati. Sve drugo uopšte nije bitno. Ako ga voliš, brineš za njega, tada nema nikakvih “udica”, prenosi magazin Elle.

14. Šta treba raditi da se uda? Sve u svemu treba raditi samo jedno – biti svoj. To je dovoljno. I voljeti u principu samo zbog toga.

15. Da li znate koja je principalna razlika između zdrave osobe i neurotične? Zdrava osoba isto pati, ali zbog realnih priča. Neurotična pati zbog fiktivnih priča. A ako patnje nije dovoljno, mora još da je uveća sa svojim voljenim Kafkom, Dostojevskim i flašom.

16. Ako vam se ne sviđa kako se ponaša muškarac, ne treba da tražite opravdanja za njegovo ponašanje. Situacija u kojoj “nije nazvao ” za zdravu djevojku znači kraj odnosa, za nezdravu – početak ljubavi.

17. Kako je rekao pisac Kristofer Bakli (autor romana Thank you for smoking, postoji još i taj film), ne treba jesti u restoranu pod nazivom “kao kod mame” i ići u krevet sa ženom koja ima više problema nego ti.

18. Skromnost nikoga ne ukrašava. Zbog iskompleksiranosti, nesigurnosti i niskog samopoštovanja djevojka živi bez seksa i odnosa, ne zato što je loša već zato što se loše odnosi prema sebi. Zadatak psihologa je da je izbavi od toga.

19. Porodična terapija to je razvod. Samo jednu vrstu porodične terapije smatram zaista korisnom – posredovanje psihologa pri razvodu. Ali upravo to u Rusiji ne praktikuju.

20. Jedino vrijeme u životu čovjeka, kada je on objektivno zavisan i kada se može smatrati taocem – je djetinjstvo i zavisnost od roditelja. To traje relativno kratko vrijeme. U svim ostalim slučajevima ostajanje u bilo kojim odnosima je izbor odraslog čovjeka.

 

(RTV Glas Drine/Oslobođenje)