PODIJELI
Foto: A.M./Klix.ba

Upoznala sam je s nekih dvanaest godina. Zavoljela sam je jer mi je dozvoljavala da s dečkima gledam utakmice i crtiće u rano jutro. Još tad nisam bila najnormalnije dijete, pa me fascinirao posao kojim se bavi i ljubav koju u sve to ulaže.

Kraj nje te ništa nije strah i ako znaš da ćeš za par minuta biti u sali za operacije. Možda nije sigurna u tom trenutku kako će uspjeti, ali svojom energijom i samouvjerenošću daje osjećaj sigurnosti svima oko sebe.

Zbog doktorice Elvira sam zavoljela medicinu, ostatak života provela u sanjarenju da ću jednog dana postati dječiji hirurg. Iz tog sna i ljubavi izgurala sam školovanje s najboljim ocjenama. Nisam postala ljekar, život me odveo u drugom smjeru, ali još uvijek volim sve što je imalo veze s djecom i medicinom.

Ona je plakala kad nešto krene po zlu, radovala se kad uspije i tako svaki dan u krug. Spašavala je malu raju, davala im priliku da žive, sanjaju i odrastaju.

Danas, moja Elvira, naša Elvira i njene kolege se bore za svoja prava, za uslove rada dostojne njihovim krvavim rukama, noćima bez sna i danima bez odmora. Ljudi u bijelom su obično tu kad nikog drugog nema da svojim znanjem i energijom vrate te iz mrtvih.

I znam da ćeš sad da mi pričaš kako ima ovih ili onih, ali ti zbog kojih posećuješ privatne ordinacije danas nisu štrajkovali. Njima je ovaj sistem dobar, bliski su vlastima i tu su instalirani preko stranačkih projekata.

Ljudi iz parka pregledaju svakog dana preko 80 pacijenata, mjesečno urade na desetine operacija i sve to za platu jednaku nadoknadi spremačice iz Elektrodistribucije. Prati ih glas korumpiranih zbog nekolicine instaliranih u njihove redove.

Danas me duša zaboljela, među onima koji štrajkaju je masa prijetalja, raje s faxa, ali i onih od kojih sam učila biti čovjek, zbog kojih u najtežim danima nisam bila sama i onih zbog kojih sam danas ovdje gdje jesam.

Njima studenti s akšam diplomama kroje sudbine, uzimaju prilike i osnovna ljudska prava.

Kad sam već kod tih studenata, da vam pojasnim da nemate pravo zabraniti nekome da štrajkuje jer to je njegovo pravo zagarantovano kroz demokratiju. Možda vi niste naučili ili ste propustili neko online predavanje, ali evo da vam kažem da time što neko štrajkuje ne krši nikakav zakon.

Istjerujete znanje, da bi kupovali zvanje. Uništavate nam i ovo malo intelekta što je ostalo. Znam ja da vi niste sposobni razumjeti poentu priče, ali nije ni bitno, ako vas pitam, ko će da vas liječi?

Možda profesorica Biologije bude obavljala posao specijaliste Biohemije, sjećate se da imamo i takvih?

Vidiš, nisam postala ljekar, ali još uvijek razumijem i znam napore koje ulažu oni što ti spašavaju život, oni čija lica ugledaš nakon teškog zdravstvenog stanja.

Elvira će i narednih godina da operiše vašu djecu, uči kako se pred bolesnima ne jede i možda nekoj novoj curici dopušta da gleda tekmu.

Tebi na dar/Anisa Mahmutović